Jakov Prkić: Pazar trebamo očuvati sa svim njegovim bojama i tonovima, a treba osmisliti kako tržnice koristiti u popodnevnim satima

Jakova Prkića, gradonačelničkog kandidata koalicije stranaka Pametno za Split i Dalmaciju, Možemo! i Nove ljevice, pitali smo što treba napraviti s Pazarom.

- Punih dvadeset godina je prošlo od kada je Grad Split putem koncesije dao na upravljanje tržnice na malo na području grada Splita. Svi vidimo našu glavnu gradsku tržnicu Pazar i eventualno ribarnicu, ali tržnica na malo na području Splita ima još. Uvijek treba podsjetiti kako je koncesiju dobila tvrtka čiji su suvlasnici (ne svi) bili u upravljačkim strukturama gradskog poduzeća koje je upravljalo tržnicama do koncesioniranja. Grad Split je, nažalost, predugo bio blagonaklon prema koncesionaru i to ga je dovelo u situaciju u kojoj smo danas. Gradonačelnik Kerum je 2010. godine potpisao ugovor o koncesiji koji nije istovjetan ugovoru izglasanom na Gradskom vijeću. Nevjerojatno, ali istinito - rekao nam je uvodno.

Potom je dao opširniji odgovor...

- Tržnice spadaju u bitnu regionalnu, a ne samo gradsku, infrastrukturu budući da su svugdje na Mediteranu, pa tako i u Splitu, mjesta na kojima se na otvorenom i prozračnom prodaju agrikulturna dobra iz pripadajućeg ruralnog zaleđa, tj. s pripadajućih otoka. To su mjesta na kojima bi građani morali moći kupiti frišku i domaću, a samim time zdravu hranu. Drugim riječima, tržnice bi u gradu trebale biti raspoređene po istoj logici kao škole ili vrtići. Podjednako dostupni svim građanima. 

Glavni splitski Pazar ima fenomenalnu okolnost da je položen uz Dioklecijanovu palaču. Svojim postojanjem čuva život u Palači, tj. doprinosi njenoj 'izvanrednoj univerzalnoj vrijednosti'. To je ujedno jedan od razloga zašto njegova rekonstrukcija predstavlja vrlo osjetljiv zahvat u prostoru. 

Korisnici Pazara su sve malobrojniji stanovnici centra grada, umirovljenici i oni koji rade u centru pa mogu 'skočit na Pazar priko marende'. Korisnika ima, otočanima je naročito dostupan za snabdijevanje što znači da je njegovo postojanje više no opravdano. Kako je Pazar bitna karakteristika Velog mista, tako bilo kakva njegova dislokacija ne bi dolazila u obzir. 

Vrijedi istaknuti kako je već u zatečenom stanju Pazar ipak kvalitetan prostor. Ima zagarantiranu čistinu na trasi željezničke pruge i ima veliku površinu u padu koja je zasjenjena listopadnim krošnjama platana što mu ljeti daju hlad, a zimi sunce, u cijelosti. Zatečene platane zahtijevaju poboljšanu brigu, a bilo koja buduća intervencija mora podjednako uvažiti i zgrade i stabla budući da tako bogate krošnje dugotrajno rastu i mukotrpno se uzgajaju. Bez njih bi Pazar bio neupotrebljiv.

Postava prodajnih kioska i štandova obučenih u plastiku uzduž ulica je ono što je problematično. Postupno treba prorjeđivati raster štandova s istočne strane zidina Dioklecijanove palače, i istovremeno širiti pješačke koridore Hrvojevom i usjekom pruge. 

Najvažnije što Pazar ima jesu živahnost i međuljudsku neposrednost koja se može očuvati samo pažljivim, nepretencioznim i nenametljivim arhitektonskim intervencijama. 

Što s Pazarom tijekom popodneva? 

Pazar, ali i svi ostali pazarići se mahom koriste tijekom jutra. Poslije toga su manje-više prazni. Radi toga treba osmisliti infrastrukturu koja će u drugom turnusu korištenja osigurati različite aktivnosti. Primjerice: sport, guštanje u hladovini ili na suncu, šetanje, izložbeni prostor neke od splitskih umjetničkih udruga… popodnevna korisnost prostora bi bila pravi zadatak nekog budućeg javnog urbanističkog natječaja. 

Kako upravljati Pazarom?

Budući da su gradski pazari najbliže mjesto na koje dalmatinski (pravi) seljaci mogu svoje proizvode plasirati, politika upravljanja tržnicama mora biti takva da honorira domaću proizvodnju tj. nudi štandove po manjoj cijeni onima koji proizvode u blizini, a preprodavačima iznajmljuje preostala prodajna mjesta po većoj cijeni.

Priča o Tržnicama Hippos je jedna druga i duga priča o kojoj sam puno govorio na sjednicama Gradskih vijeća i samom sebi dosadio koliko sam tupio. Konačno, nadam se da su 'hipposi' stvar prošlosti i da će ubuduće Grad uzeti u svoje ruke ono što je njegova bitna odgovornost.

Pazar je prvorazredan javni prostor dalmatinskog grada i na nama je da ga očuvamo sa svim njegovim bojama i tonovima.