Jakša Baloević: Zašto sam vratio u proračun 340.000 kuna koje sam mogao potrošiti na službena putovanja, kupovinu automobila i slično?

Mjesecima smo bili svjedoci prave kampanje i lobiranja u svezi trošenja proračunskog novca u političke, bolje reći stranačke svrhe. Određene političke grupacije su kao osnovu svog političkog djelovanja navodile izmjene zakona po kojima bi se smanjila sredstva iz proračuna za rad političkih stranaka i nezavisnih zastupnika. Raspravljalo se o visini sredstava, govorilo o demagogiji, populizmu, skupljanju jeftinih političkih poena. Mnogi su dali i podršku toj ideji, ali ona nije zaživjela. Nije došla do Hrvatskog sabora kako bi zastupnici podigli ruku za manje financijskih sredstava njihovim stranačkim blagajnama. Uzgred budi rečeno, nisu izglasali ni neke druge prijedloge koji su dirali u njihove  privilegije. 

Glasni zagovornici štednje proračunskih sredstava namijenjenih političkim strankama mogli su svojim primjerom pokazati da se uštedjeti može i bez izmjena zakona, da se proračunska sredstva mogu bez problema vratiti u proračun.

O tome mogu posvjedočiti vlastitim primjerom. U četverogodišnjem mandatu kao nezavisni zastupnik prošlog saziva Hrvatskog sabora primio sam značajna proračunska sredstva za svoj politički rad. Tijekom mandata priključio sam se novoosnovanoj stranci Novi val - Stranka razvoja. Tada nitko nije ni spominjao da se izmijeni zakon, da se ta sredstva smanje ili da se preusmjere potrebitima. Meni nije bio potreban zakon da novac koje sam dobio iz proračuna trošim na racionalan, moralan i nesebičan način. Naime, od ukupno oko milijun i dvije stotine tisuća kuna po isteku mandata u proračun sam vratio 340.000 kuna, za razne donacije dao sam oko 710.000 kuna, a potrošio oko 230.000 kuna. Tih 230.000 kuna potrošio sam za najam ureda u kojem sam primao stranke, plaću jedne zaposlene osobe u uredu, usluge knjigovodstva, režije u uredu, nabavu sitnog kancelarijskog materijala i opremu, koju sam po isteku mandata otkupio. Na reprezentaciju sam potrošio tek 2700 kuna, a na službena putovanja 25.000 kuna.

Najveći iznos podijelio sam donirajući potrebite u iznosu od 710.000 kuna. Sudjelovao sam u brojnim akcijama Caritasa, udruga koje okupljaju osobe s posebnim potrebama i udruga bolesnika s malignim bolestima, pomogao sam mnoga liječenja i operacije van mjesta stanovanja, podijelio udžbenike i pribor brojnoj djeci, organizirao i financirao dragovoljne akcije darivanja krvi, pomogao brojne športske udruge mladih, invalida Domovinskog rata, obnove sakralnih objekata i slično. Za humanitarni rad izdvojio sam i iznos od 100.000 kn iz osobnih primanja (plaće saborskog zastupnika).

Po zakonu sam mogao potrošiti sav novac na reprezentaciju, službena putovanja, kupovinu automobila i slično i nitko ne bi rekao da sam kršio zakon. Ali isto tako, nažalost, u tom slučaju nitko ne bi propitkivao  ispravnost te odluke s moralnog i etičkog stajališta. Stoga, kolege političari, ne morate mijenjati zakone da bi ljudski postupali i pomogli potrebitima i pokazali da i političari mogu štedjeti bez prisile. Teško je mijenjati druge, a još teže zakone. Potrebno je samo malo dobre volje, zato krenite od sebe i svojim primjerima postidite sebične i pohlepne koji samo štite vlastiti interes i ne vide one kojima je potrebna pomoć. 

Siguran sam da će nas svakim danom biti sve više!