Jesu li direktori u Javnoj ustanovi i Splitskoj obali jedan drugome zaposlili djecu?

Njih dvojica odazivaju se na imena Perislav Bonačić i Serđan Guštin, a u javnosti su poznati više ili manje samo kao direktori koje je Baldasar postavio na dva važna mjesta. Dobro, Guštin je nekad bio i šef splitske policije, ali to je danas manje bitno.

Uglavnom, on je prije manje od godinu preuzeo kormilo u Javnoj ustanovi za uspravljanje sportskim objektima - prevedeno, nad Gripama, bazenima, streljanom, ASK-om i teniskim terenima na Firulama - zajedno s respektabilnih stotinjak zaposlenih, na koje se troši skoro polovina od svega što zarade i izmuzu iz gradskog proračuna.

Njegov parnjak Bonačić radi u Splitskoj obali, također odnedavno, a ondje je križanjem dviju firmi iz Kerumovog doba nastao hibrid koji u isto vrijeme brine o Zapadnoj obali i dva manja parkirališta, dok se broj zaposlenih u manje od dvije godine udvostručio, mahom zapošljavanjem partijskih kadrova i raznih sinova i kćeri, nećaka i drugih sretnika bliskih vlasti.

Danas ih je dvadeset i troje, što je konačno javno potvrđeno, ali to dakako nije sve: početkom ove godine napravili su sistematizaciju radnih mjesta i predvidjeli da bi im za praktično isti posao trebalo još toliko, okruglo 45 ljudi.

Ima još vremena do kraja Baldasarovog mandata, sve će se to lijepo popuniti.

I tako Guštin i Bonačić suvereno gospodare našom zajedničkom imovinom, blaženo nezainteresirani za interes javnosti, a često i za najobičnija mala zdravorazumska pitanja. Potpisani novinar je prije puna četiri mjeseca zatražio da mu iz Splitske obale dostave sve bitne podatke o poslovanju, uključujući i popis zaposlenih i njihove plaće, pa je tek nakon prijetnje tužbom dostavljeno nekoliko dokumenata - ali ne i navedeni popis na kojem bi očito dominirali uhljebi.

Guština smo, pak, negdje u to doba također službeno zamolili da nam pojasni neke detalje svoje kadrovske politike, pa se više nikada nije javio. Valjda će i on reagirati na sudsku tužbu.

A motiv za malo čačkanje bio je krajnje jednostavan i odnosi se na ćakulu da su dvojica direktora jedan drugome učinili malu uslugu - Guštin je zaposlio Bonačićevog sina, a Bonačić Guštinovu kćer. Ne bi to bila revolucija, dapače, u gradu u kojemu gradonačelnik dijeli poslove stranačkim kolegicama 'jer im teško pada nezaposlenost', a gradski vijećnici mrtvi hladni udomljavaju i sebe i svoju rodbinu u komunalnim tvrtkama, to bi bila tek fusnota kao podsjetnik za neka buduća, moralnija vremena.

Ali mora se priznati da je ako ništa - barem smiješno. To, da dvojica direktora tako drsko i bezobrazno razmjenjuju djecu kao sličice.

I evo njih na sjednici Gradskog vijeće, gdje ih je vijećnik Jakov Prkić otvoreno upitao jesu li ćakule točne. Nisu odgovorili jer im je pojas za spašavanje bacio SDP-ovac Gojko Čepo, apeliravši da se direktore 'zaštiti od napada'. Mašala.

Ne napadamo ih ni mi. Samo bismo, eto, nekako voljeli doznati jesu li im sin i kćer u grupi dobitnika na Baldasarovom 'bingu'...