JUNAK DOMOVINSKOG RATA DAVOR JOVIĆ Zvali su ga 'čovjek stijena', uvijek je želio biti ispred svojih ljudi
U njega smo se uvijek mogli pouzdati, u njemu smo mogli naći primjer i oslonac, s njim smo bili neusporedivo jači - rekao je Damir Krstičević
Zvali su ga 'čovjek stijena', činio se neuništiv, a onda je, prije tri godine, Hrvatsku šokirala vijest o njegovoj smrti. Junak Domovinskog rata, bojnik Davor Jović, otišao je u svom Vrgorcu, iznenada, 27. studenog 2017., u 61. godini života. Bio je legenda Četvrte brigade, vrhunski sportaš i trener borilačkih vještina.
Status legende je stekao za života, a o tome kakav je bio ratnik i kolika je bila njegova ljubav prema domovini, dovoljno govori činjenica da je nakon ranjavanja na Kokotovoj glavi kod Dubrovnika izričito naredio liječnicima u dubrovačkoj bolnici da mu skinu 80-postotni invaliditet kako bi se mogao vratiti na bojište. Drugi put je teško ranjen za vrijeme napadajne VRO Maslenica 1993. godine oslobađajući prostor zadarskog zaleđa.
- Dobro sam znao Davora i s ponosom mogu istaknuti da smo bili prijatelji! Putovi su nam se sreli devedesetih godina i zauvijek nas spojili neraskidivim vezama povjerenja i odanosti! Bila mi je čast biti zajedno s njime u stroju udarne Četvrte gardijske brigade - kaže general Damir Krstičević, zapovjednik Četvrte i bivši ministar obrane.
Kada su se upoznali, Davor je bio pripadnik Vrgoračke satnije koja je bila u sastavu Četvrte bojne 4. gardijske brigade, a Krstičević je tada bio zapovjednik te bojne.
- Za njega nije postojalo 'ne mogu' i 'neću' i u svemu što je radio težio je izvrsnome. O njegovoj hrabrosti moglo bi se pričati danima. Svojim pristupom, djelovanjem i snagom duha snažno je utjecao na ostale pripadnike Četvrte gardijske brigade. U njega smo se uvijek mogli pouzdati, u njemu smo mogli naći primjer i oslonac, s njim smo bili neusporedivo jači - opisuje svog pokojnog prijatelja i suborca general Krstičević.
Jović je od malih nogu pokazivao nevjerojatne fizičke predispozicije i snagu, stoga je logičan izbor bio odlazak u borilačke sportove. Dva je puta, 1984. i 1989. godine, bio prvak Jugoslavije u full contactu u kategoriji do 84 kg, a nakon umirovljenja, 2003. godine, u Vrgorcu je pokrenuo kickboxing klub 'Sveti Jure'. Pod njegovim stručnim vodstvom Nikica Radonić je osvojio hrvatsko prvenstvo, europski i svjetski kup te postao svjetski doprvak.
Zbog svojih posebnih zasluga u Domovinskom ratu, među prvima je, 2010. godine, ponio titulu 'Junak Domovinskog rata', najveće odlikovanje koje jedan branitelj može dobiti.
- Kada smo išli u rat, nitko nije mislio ni o kakvim priznanjima, nego samo kako stvoriti svoju državu. Junaci Domovinskog rata su svi naši branitelji, pogotovo oni koji su položili svoje živote za domovinu. Zahvalan sam svim svojim suborcima jer da nije njih bilo, ne bi bilo ni ovog priznanja - kazao je tada Jović.
S 41 godinom te s nekoliko desetaka gelera u sebi, Jović je 1997. godine pobijedio na 76 kilometara dugom maratonu s preprekama 'Prvi do Knina, prvi do slobode' i postao vojnik godine. Ta je pobjeda, kaže Krstičević, možda najbolji pokazatelj njegove snage i karaktera.
- Tada je iza sebe, u iznimno zahtjevnoj utrci od 76 kilometara, ostavio dvostruko mlađe i iznimno spremne vojnike, bez obzira na dob od 41 godine, na težak ratni put iza sebe te činjenicu da je preživio nekoliko ranjavanja od kojih dva izuzetno teška! Drago mi je što danas natjecanje za najboljeg pripadnika Hrvatske vojske nosi ime upravo po Davoru Joviću - kaže Krstičević.
Pukovnik Marko Vukasović, zapovjednik prve pješačke bojne Četvrte brigade, Jovića nije upoznao na početku rata jer nisu bili u istoj postrojbi. Sreli su se sredinom 1994. godine, kada je Jović raspoređen na dužnost zapovjednika 2. satnije u prvu pješačku bojnu. Od početka su, kaže Vukasović, odlično surađivali, međusobno se poštovali i uvažavali.
- Davor je bio pouzdan, nepokolebljiv i čvrst poput biokovskog kamena. Zračio je pozitivnom energijom, posjedovao je pobjednički duh, vjerovao je u pobjedu i sve je to prenosio na svoje podređene i na postrojbu. Davora su krasile osobine hrvatskog ratnika: domoljublje, hrabrost, čast, poštenje i nadasve briga za ljude. Uvijek je želio biti ispred svojih ljudi, želio je biti primjer drugima, uspravan i odlučan, usmjeren ka cilju sve do konačne pobjede - kaže Vukasović i dodaje kako mu je čast što je u Domovinskom ratu imao priliku upoznati ljude poput Davora, koji su bili spremni pod cijenu vlastitog života braniti i osloboditi Hrvatsku od velikosrpske agresije.
- Naša trajna dužnost i obveza je da se ime junaka Davora Jovića nikada ne zaboravi. Drago mi je što je prošle godine predsjednik Vlade Andrej Plenković posjetio obitelj i grobno mjesto pokojnog Davora te mu na taj način odao počast. On je uzor svojim sinovima Juri i Anti i mogu reći kako sam kao Davorov suborac i bivši ministar obrane ponosan što je Jure nastavio očevim stopama i što je danas hrvatski vojnik! Davor treba biti moralna vertikala i uzor svim današnjim hrvatskim vojnicima! - zaključuje general Krstičević priču o ovom skromnom čovjeku koji se nikada nije razbacivao svojim zaslugama u stvaranju Hrvatske.
