Koliko su vremena potrošili razglabajući o obnovi Turističke palače, koliko su samo kava popili i radnih sati izgubili, gradski vijećnici u petak su valjda i sami shvatili da to više nema smisla. Obični, mali komunalni projekt u međuvremenu je poprimio gigantske proporcije i postao poligon beskrajnog kombiniranja, kalkuliranja i nadmudrivanja.
U kojemu je, naravno, najslađe zajebati protivnika: pa dani, tjedni i mjeseci prolaze u vječnom prebrojavanju ruku, skrivanju po hodnicima i sprintu iz dvorane taman kad treba utvrditi famozni kvorum. Normalnom čovjeku cijela ta igra već se popela na vrh glave i dođe mu da sjednice Gradskog vijeća - inače beskrajno zabavni reality show uz koji vrijeme naprosto leti - jednostavno prestane pratiti.
Dosadno je, brate.
Jer, u ovih nekoliko mjeseci iskristalizirala se situacija: nakon silne pompe teško da će Baldasar opet pokušati namjestiti milijunski posao stranačkom drugu. Valjda nije toliko blesav.
Niti će nakon uspjeha projekta biti značajno uspješniji gradonačelnik, čega se panično boje u HDZ-u.
Niti će Split dobiti stvarnu strategiju razvoja i sve one silne dokumente na kojima inzistira Marijana Puljak. Odnosno, možda i hoće - ali uz ovakav tempo to bi se moglo dogoditi za kakvih dvadesetak godina, taman kad istekne rok famoznog plodouživanja na Turističkoj palači.
A neće, bogme, ni grad procvjetati ili propasti samo zbog jedne obnovljene i ostakljene zgradice, makar se ona nalazila na samoj Rivi. I koja je, da je bilo sreće, ionako trebala biti srušena prije kojih dvadeset-trideset godina.
Uglavnom, sve podsjeća na HDZ-ov projekt uređenja Rive ili na Kerumovu Zapadnu obalu, dakle na investicije koje 'ostaju iza gradonačelnika', makar to značilo i opustošeni proračun - samo što se ovdje radi o pothvatu gotovo mikroskopske razine primjerenom krizi i recesiji. Zlobnici će reći, i kapacitetu gradske vlasti.
I neka ga konačno ostvari kad mu je toliko stalo. Nakon što je ovog petka usred sjednice čak počeo raspravljati o 'holističkom pristupu problemu', nekako ti dođe žao Ive Baldasara. Njemu je Turistička palača zbilja početak i kraj svega, izgleda da bi se gradski vijećnici trebali prestati igrati i skrivati po hodnicima i konačno mu ostvariti mokre snove.
Da ne počne plakati.
Ali ako mu je to vrhunac ambicija i sposobnosti nadomak polovice mandata, i to u godini kada njegova stranka broji zadnje dane s državnom vlasti, lovom i utjecajem u svojim rukama - mogli su Splićani i bolje izabrati...