Kanal na Zvončacu ograđen trakom tek nakon što je slijepi Splićanin upao u njega

Slijepi Splićanin Boris Bjedov nedavno je upao u iskopani kanal na Zvončacu koji nije bio ograđen, a svoju je priču podijelio na Facebooku. Napisao je da je krenuo u šetnu od Instituta prema gradu, trasom kojom i obično šeta, a u kanal je upao u blizini fast fooda Medeni.

- Hodao sam poprilično brzo jer tu sam do sada uvijek imao dobar orijentir i baš na tom području sam upao u kanal. Nabio sam se na dlan, pao na ruku, dobro nisam polomio štap. Odmah sam zvao Banovinu, šefove koji nadziru radove, duboko mi se ispričavaju. Ja im kažem da sam svjestan da sam slijep, ali ovdje gdje sam pao nije ograđeno, rekli su mi da je ograđeno, ali baš tu gdje sam prošao da nije ograđeno jer je znak bio na cesti. Sada su ga pomakli uz zid uz obrazloženje da izvođač radova nije razmišljao o soluciji da tu može proći neka slijepa osoba. Kažu da je dubina kanala sedamdesetak centimetara, a širine je metar. Da samo znate kakav je osjećaj kada se sve dogodi u par sekundi, padate, a ne znate koliko je rupa duboka i gdje padate. Nisam kršio nikakva pravila, kretao sam se gdje i drugi ljudi hodaju - opisuje Bjedov.

Nakon njegovog poziva, kaže, traka je postavljena.

- Da su ogradili trakom meni se ne bi dogodilo da padnem. Naravno, kada sam danas zvao šefove, odmah su stavili traku i popodne kada sam šetao i kada sam došao na to mjesto je bila uredno postavljena traka kako je i prije trebalo biti, a nije. Znači u našoj državi nešto se nekome mora dogoditi da bi se nešto poduzelo. Na žalost u trenutku mog pada, nije bilo svjedoka. Nema opravdanja da to čitavo područje nije moglo biti ograđeno. Meni je u trenutku pada odjednom ravno kliznuo štap, kliznula mi je desna noga, pao sam u kanal na guzicu, udario lijevim dlanom o tlo, lagano lijevim laktom i rebrima o rub kanala.  Da sam išao nekom trasom koju me je netko učio i da me je netko tko me je učio upozorio da je staza uska, da je malo rizično, ali da je staza takva, kao na primjer šetnica prema Obojenoj, pa da slučajno posrnem nikom ništa ne bih rekao, ali ovo gdje sam pao nije bilo ograđeno i baš tu gdje sam pao nije bilo ograđeno. Netko se zbog ovoga treba sramiti - zaključio je Bjedov.