Mjesto rođenja: Zadar
Godina rođenja: 1964.
Nadimak: Studenti me zovu Grki
Obitelj: Supruga Irena, troje djece (i unučica!)
Škola: Osnovna i srednja škola u Zadru
Uspjeh u školi: Izvrstan
Fakultet: Medicinski fakultet u Rijeci
Studirao godina: 5
Gdje sam radio: Dom zdravlja Rijeka, Medicinski fakultet u Rijeci, Zavod za anatomiju i staničnu biologiju Sveučilišta u Melbourneu, Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu
Životni moto: Carpe diem
Vozim: Citroen C5 (po Splitu isključivo biciklu)
Nekretnine: Dva stana (u suvlasništvu sa suprugom)
Inspiracija: Moja obitelj
Na mene najviše utjecao: Moj otac i otac Marijan Jurčević (Dominikanac iz Rijeke), obojica su na žalost pokojni
Trenirao: Trčanje i odbojku
Hobi: Putovanja, rad u vrtu, restauracija starih stvari i namještaja
Omiljeni sport: Nogomet
Omiljeni klub: Hajduk
Omiljena serija: The Crown
Omiljeni voditelj: Tarik Filipović
Omiljeni kolumnist: Josip Jović
Sportaš: Luka Modrić
Glazbenici i grupe: U2, Gibo
Pjesma: With Or Without You, Udica
Najdraži film: The Shawshank Redemption
Boja: Plava
Kafić: Kantun C
Kućni ljubimac: Kornjače u vrtu
Vic: Mujo kupuje autobusnu kartu: 'Jednu povratnu kartu!', prodavačica: 'Dokle?', Mujo (začuđeno): 'Pa dovde!'
Gdje kupujem hranu: U lokalnoj samoposluzi i u lokalnom dućanu (domaćeg) voća i povrća
Odjeća: Iz dućana koje odabere moja supruga
Frizer: 'Lile' u Fregati
Jelo: Rižot s kozicama
Najčešće jedem: Krem juhe i povrće
Restoran: Šperun i Makarun
Slobodne dane provodim: Putujući s obitelji
Znak: Djevica (kažu tipična, ali ja ne vjerujem…)
Šetnja: od Zente do Duilova
Plaža: Najbliža lokalna, ispred Coxa
Najljepši dio Splita: Riva i zapadna obala
Kvart koji mi nije po guštu: U Splitu (hvala Bogu) nema kvarta u kojeg bi me bilo strah ući
Kino: Karaman
Omiljeno piće: Čaša dobrog plavca ili (još bolje) Grka iz Lumbarde
Štetne navike: Slatka spiza
Trava: Kosim je u vrtu
Najluđe što sam napravio: Vozio na bicikli, na nizbrdici, skoro 70km/h. Tko to nije probao, ne zna što je strah!
Najneugodnija situacija: Kad sam imao prometnu ispred roditeljske kuće dovozeći prvi put buduću punicu i tasta kod mojih. Svi se susjedi skupili, mama i tata izletili iz kuće… To što nije bila moja krivica nije nimalo pomoglo mojoj želji da tog trena propadnem u zemlju!
Najsmješnija situacija: Kad sam na predavanju pred 300tinjak studenata potpuno krivo izgovarao englesku riječ za maternicu, a u publici je bila moja supruga Irena, inače nativna govornica engleskog. Nakon što je najprije 'crkla' od smijeha išla me je 'spašavati' objašnjavati svima kako sam ja zapravo tu riječ (womb) trebao izgovoriti! A studenti se počeli pitati: 'Tko je ova žena?', jer ju nikad ranije nisu vidjeli. Nastao je opći metež, ali kad smo sve razjasnili 300 ljudi se slatko smijalo! Cijena svega je bila da su me studenti nakon toga prozvali prof. Womb!
Najveći strah: Da nepromišljenom izjavom ili postupkom uvrijedim (ili još gore sablaznim) svoje najdraže i svoje prijatelje