Mjesto rođenja: Split
Godina rođenja: 1987.
Nadimak: Matek
Obitelj: Supruga Nikolina
Škola: OŠ Brda, srednja Zdravstvena škola - medicinski tehničar
Uspjeh u školi: Odličan
Fakultet: Medicinski fakultet u Splitu - Fizioterapija i Zdravstveni studiji u Splitu - Sestrinstvo
Studirao godina: Oba puta po četiri godine
Gdje sam radio: KBC Firule, zamjene u obiteljskim ambulantama pri Domu zdravlja i evo od 2012. Hitna pomoć SDŽ
Životni moto: Što se mora, nije teško
Vozim: Seat Ibiza
Nekretnine: Ne posjedujem
Inspiracija: Obitelj
Na mene najviše utjecao: Pokojna baba Marija
Trenirao: Nogomet
Hobi: Mali balun, pub kvizovi
Omiljeni sport: Nogomet, ali obožavam i NBA
Omiljeni klub: Hajduk
Omiljena serija: Od domaćih Malo misto i Prosjaci i sinovi, a strani Malcolm u sredini
Omiljeni voditelj: Marko Šapit jer je sport broj 1, a onda Joško Lokas
Omiljeni kolumnist: Nino Raspudić
Sportaš: Hm, Ronaldinho i Ivan Klasnić, Ray Allen
Glazbenici i grupe: Klape, Oliver, Gibonni, Prljavo kazalište, Eros Ramazzotti, Daleka obala...
Pjesma: 'Hallelujah' - Leonard Cohen, 'Lipa moja' - Gibonni
Knjiga: Biblija i Starac i more.
Najdraži film: Brodolom života
Boja: Svijetlo plava
Kafić: NIT
Kućni ljubimac: Papiga Casiraghi
Vic: Koliko ima viceva o Bračanima? Samo jedan, sve ostalo je istina
Gdje kupujem hranu: Pazarić Plokite
Odjeća: Kratke gaće (nogometne), majica... sportski đir
Frizer: Ljube na Ravnim njivama
Jelo: Sve s gradela
Najčešće jedem: Meso
Restoran: Šug
Slobodne dane provodim: Mali balun, tenis, trešeta, briškula, više-manje ili sportski ili s obitelji
Horoskopski znak: Strijelac
Šetnja: Magistrala ili Vranjic
Plaža: Žnjan
Najljepši dio Splita: Sve je lipo, ali kad već moram nešto posebno istaknuti, onda je to Marjan
Kvart koji mi nije po guštu: Maksimir ha, ha. Ali ako mislimo na Split, nema toga
Kino: Cinestar ili Cineplexx
Omiljeno piće: Voda ili Heineken
Štetne navike: Politika
Trava: Najbolja umjetna na donjem igralištu na Brdima jer na betonu ne mogu više igrati nogomet. Ako pitate za druge stvari, nikad nisam ni probao, nekako sportski živim cijeli život.
Najluđe što sam napravio: Kao dijete od 9-10 godina objašnjavao sam bratu kako nema šanse da petarda pukne ako je prepolovim. Par minuta poslije išli smo na šivanje prsta.
Najneugodnija situacija: Kad se kao student direkt iz noćnog izlaska uputiš na faks na predavanja, pa zaspeš u zadnjem redu.
Najsmješnija situacija: Kad bih kao student u Splitu išao u noćni izlazak najčešće bih se vraćao doma pješke. Riva - Brda je bilo 30 minuta laganini hoda. Prvi put kad sam kao student izašao u Zagreb u Roka, krenuo sam pjehe do prijatelja kod kojeg sam prespavao. Samo tada nije bilo GPS-a, a on je živio u Dubecu, oko dva sata hoda. Hodaš, hodaš, hodaš i na kraju kažeš: 'Pa dokad više?!'. Policija me zaustavila zbog evidencije, a kada su shvatili gdje sam krenuo, oni su me prebacili. Vremena bez GPS-a i pametnih telefona.
Najveći strah: Morski pas