Kapetanu bojnog broda JRM-a ponovno šest godina za razaranje Splita

Umirovljeni kapetan bojnog broda JRM-a Pavle Pantić osuđen je po treći put nepravomoćno za razaranje Splita i ratni zločin nad civilima. Prvi put je osuđen u odsutnosti početkom 90-ih na osam godina zatvora. Godine 2015. uhićen je na granici Crne Gore nakon što se vraćao iz posjeta kćeri u Beogradu. Izručen je četiri mjeseca kasnije. Na koncu prvog suđenja sudac Slavko Lozina osudio ga je na šest godina zatvora, no presuda je ukinuta zbog bitne povrede. Predmet je vraćen na ponovno suđenje pred izmijenjenim sudskim vijećem. 

U drugoj polovici 1991. godine Pantić je bio zapovjednik 404. mornaričke baze u Lori. Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Splitu tereti ga da je sudjelovao u združenom napadu te provodio zapovijedi i planove generalštaba JNA za stvaranje Velike Srbije na teritoriju RH, što je podrazumijevalo potpuno opkoljavanje svih luka i gradova te upotrebu sile i terora prema civilima i njihovoj imovini. Izdavao je zapovijedi podređenima da iz svog raspoloživog oružja pucaju po Splitu i okolici, naseljenim mjestima Brača i Šolte, građanima, plovilima, vozilima, gospodarskim, stambenim i sakralnim objektima. 

Kronologija napada na Split 

U napadima od 20. rujna do 20. prosinca nastupila je veća materijalna šteta, poginule su tri osobe, a ranjeno ih je 11. 

Iz strojnica kalibra 12,7 milimetara 20. rujna otvorena je vatra po lučici Poljud, pogođen je jedan čamac. Pet dana kasnije otvorena je topnička i pješadijska paljba po Skalicama, Spinutu, Poljudu, Turskoj kuli i škveru. U jednom stanu projektilom je pogođen jedan civil, a oštećeno je nekoliko stanova, kao i motorni brod Splitske plovidbe. 

Iz strojnica kalibra 12,7 milimetara 19. listopada pucano je po Kaštelanskoj ulici u pravcu skupine pričuvnih djelatnika MUP-a koji su osiguravali kretanje zamjeniku zapovjednika Vojnopomorske oblasti. Jedno pancirno zrno pogodilo je u ruku Gorana Zlopašu. Pet dana kasnije zabilježeno je još jedno ranjavanje civila. 

Za vrijeme napada na Split 15. studenog razarač Pula i ostali brodovi JRM-a otvorili su paljbu po hidrogliseru Krila Dubrovnika s promatračima EZ-a na plovidbi prema Dubrovniku. Sa skupinom od šest zrakoplova, koji su u brišućem letu preletjeli Split, bombama i raketama tukli su po naseljenim mjestima na Braču i Šolti, ispaljeno je više od stotinu granata i bombi. Oštećeno je nekoliko kuća i crkva Svetog Ivana Krstitelja. 

Druga skupina brodova koju je predvodio razarač Split u koordiniranom djelovanju iz Lore pogodila je projektilima trajekt Vladimir Nazor u gradskoj luci. Krhotine topovske granate ubile su pomorce Dinka Marasa i Juru Kalpića, dvojica su ranjena. Pogođeni su i trajekt Bartol Kašić, svjetionik na Katalinića brigu, Koteksov neboder, zgrada Općine, zgrade PIS-a i Gusara, nekoliko trgovina, vozila i stanova. Ranjene su i dvije žene. 

Nakon pet dana ponovno su zapucali iz Lore prema zgradi poduzeća Drvodjelac. Oštećeno je i nekoliko zgrada i stanova u Spinutu. 

Od 18. do 20. prosinca u nekoliko je navrata otvarana vatra iz Lore. U stanu je ubijen 17-godišnji Igor Marušić, pancirno zrno kalibra 12,7 milimetara pogodilo ga je u glavu, ranjeno je više osoba, među njima i četverogodišnje dijete. Oštećeno je i nekoliko stanova, zgrada dječjeg vrtića, više vozila. Pucalo se i po škveru te brodovima u izgradnji, kao i po sportskom kompleksu Poljud. Napravljena je šteta veća od tri i pol milijuna dolara. 

Pantić je tvrdio da nije izdavao zapovijedi za napad i pucanje po Splitu. Za sve je optužio crnogorske rezerviste. Požalio se kako su u njega uperili automat. Predstavio se kao pasivan promatrač događaja koji nije mogao učiniti ništa da se spriječe borbena djelovanja prema Splitu. O svemu je, kaže, doznao tek čitajući sudski spis. 

U napadu na grad nema vojničke časti

Suca Vladimira Živaljića nije, međutim, uvjerio u svoju nevinost. 

- Bio je rat, JNA je brzo pokazala svoje pravo lice. Pantić kaže da se sa Ženevskom konvencijom susreo tek na ovom suđenju, ali o tome se učilo na Vojnoj akademiji. Oficiri su znali o čemu se radi. Nije ostala pismena zapovijed, a znamo da se pucalo iz Lore i s brodova, i to neselektivno. Tri nevine žrtve imamo. Mladiću je u stanu pancirno zrno raznijelo glavu. Jedanaest je ranjenih, neki su ostali invalidi za cijeli život. 

Pantić je bio kapetan bojnog broda, veći čin je imao samo Dragoljub Bocinov, ali on nije htio služiti stvaranju Velike Srbije. Dovedeni su ekstremisti kao Dojčilo Isaković koji je kazao: 'Zašto ćemo trpjeti provokacije, zašto nećemo uzvratiti vatru.' JNA se okrenula na narod i zbog toga nije više bila narodna. Ne može to biti ako puca na narod. 

U Lori su bile dvije organizacijske jedinice. Školski centar i mornarička baza, koja je bila više vojnog karaktera. Imali ste goriva za brodove i avione, Pantić je odobravao sve što je trebalo. Provokacija je bilo, ali ovima u Lori od toga se nije moglo ništa dogoditi. Iz Lore se, pak, pucalo topovima, puškomitraljezima i minobacačima, a netko je izdao zapovijed. Ako je netko i samostalno otvarao vatru, nema podataka da je zbog toga pozvan na odgovornost. 

Nije točno da nemate veze s pucanjem, vi ste bili dio sustava. Kako da vas oslobodimo kada su dokazi protiv vas? Minimalna kazna je pet godina. Olakotna okolnost  je životna dob, a otegotne okolnosti su ustrajnost i bezobzirnost koju ste pokazali. U zoru napasti grad u kojem živite, dok stanovnici još spavaju. To je van razuma, tu nema vojničke časti. Ne ponovilo se - kazao je sudac Živaljić.