Karepovac ćemo sanirati. A kad ćemo postati civilizirani?

Petnaestak godina prođe dok si rekao 'Gradsko vijeće'; jednako kao što su u davnim počecima dvijetisućitih žučljivo raspravljali o problemu Karepovca i otpada, pa se pozivali na vlastitu ekološku svijest i navodnu brigu za zdravlje građana, tako su i ovog četvrtka u Banovini lamentirali na istu temu. U nekim slučajevima to su čak činili doslovno isti ljudi.

Svakakvih čuda dogodilo se u međuvremenu, od otkrića novih planeta i razvoja umjetne inteligencije do pojave bića zvanog Ivan Pernar - kvragu, čak je i Hajduk uspio osvojiti nekoliko titula prvaka države - a Split se nije uspio dogovoriti sam sa sobom kako i gdje na civiliziran način iskrenuti najobičniju kantu smeća. Dapače, u međuvremenu su nekim čudom uspjeli privući na Karepovac i kontejnere iz skoro cijele županije, pa metodom sitnih kokošara ležerno ubirati rentu na tempiranoj bombi za koju je bilo jasno da će jednog dana eksplodirati.
I eto, došlo je do puknuća. Hvala nebesima na toj Europskoj uniji: da nam od iduće godine ne prijete golemi penali jer smo neredni, aljkavi i bezdušni, ono brdo na istoku grada raslo bi sve dok ga u jednom trenutku ne proglasimo zaštićenim kulturnim dobrom.

Uglavnom, splitski gradski vijećnici jednu od svojih posljednjih sjednica odradili su zadivljujuće konstruktivno i fokusirano, vjerojatno zato što su se skoncentrirali na ekipu iz Ministarstva i Fonda za zaštitu okoliša, koja se konačno udostojila spustiti iz Zagreba i pokušala braniti neobranjivo - slabo skrivenu namjeru da se umjesto saniranja na Karepovcu izgradi 'nova Lećevica'. Nije im prošlo, barem zasad, što ne znači da se s istim problemom nećemo suočiti krajem ove ili početkom iduće godine. Ali ovom prilikom Banovina je, eto, pokazala kičmu.
Sanacija Karepovca napokon kreće i sva je prilika da će ovaj put doista biti i odrađena. A oko zabrane odlaganja za dvadesetak drugih gradova i općina, oko famozne Lećevice i strojeva koje nam je ministar Dobrović naumio - o tom, potom.

Sve to, međutim, ne može sakriti činjenicu da su i Županija i Grad skoro punih dva desetljeća demonstrirali zapanjujuću dozu nerada i neodgovornosti i da su donekle profunkcionirali tek u zadnjih godinu ili dvije, kada je mak došao na konac. O 'Čistoći' da ne govorimo: nitko razuman ne može objasniti zašto se nismo prijavili za novac koji je stajao na raspolaganju za reciklažna dvorišta, zašto se obaveza postavljanja zelenih otoka kukavički prebacila na gradske kotare i mjesne odbore, zašto nisu obavljene stvarne pripreme za promjenu navika građana i kako ćemo, zaboga, u roku od dvije godine dosegnuti cilj od 50 posto razvrstanog otpada. Najlakše je dijeliti plaćetine i božićnice.