Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Pixabay.com KOLUMNA ANE MAJIĆ Kako prepoznati darovito dijete?
Centar izvrsnosti Piše: Ana Majić

KOLUMNA ANE MAJIĆ Kako prepoznati darovito dijete?

Psihologinja iz Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije piše za Dalmatinski portal

Nama koji radimo u Centru izvrsnosti SDŽ čini se da svi samo pričaju i razmišljaju o darovitoj djeci i mladima (da pritom zaboravimo da se to dogodilo samo nama) i uvijek se nanovo iznenadimo nekim idejama o darovitima koje čujemo od okoline. Zaboravimo da svaki put trebamo krenuti od osnova i same definicije darovitosti kako bi bili sigurni da pričamo o istom. 

O načinu na koji doživljavamo darovitost ovisi naše ponašanje kao nastavnika, roditelja, prijatelja, a riječ darovit ima različito značenje za različite ljude. Prva asocijacija obično se odnosi na visoke intelektualne sposobnosti i uključuje razbacivanje brojkama koje se odnose na kvocijent inteligencije (često dobivenog rješavanjem 'testova inteligencije' putem interneta). Međutim, danas se darovitost ne definira isključivo kao intelektualna sposobnost niti visoke intelektualne sposobnosti garantiraju uspjeh u životu. Od brojnih teorija darovitosti, nama je najbliža Renzullijeva troprstenasta teorija darovitosti (1978.) prema kojoj je darovitost spoj triju osnovnih skupina osobina: 

• natprosječnih općih ili specifičnih sposobnosti, 

• motivacije (predanosti zadatku)

• visokog stupnja kreativnosti.

Zašto u CI SDŽ radimo po ovom modelu? Zato što Renzulli razlikuje potencijal od realizirane darovitosti, odnosno, prema ovom modelu za uspjeh (kako god ga definirali) su dovoljne natprosječne (15 - 20 % ukupne populacije ), a ne izvanredne sposobnosti (3 - 5 % ukupne populacije). Jednostavnije rečeno, najproduktivniji ljudi ne moraju biti genijalni. Ako su kreativni i predani zadatku, pojedinci koji imaju sposobnosti iznad prosjeka mogu biti uspješniji od pojedinaca za izvanrednim sposobnostima koji nisu kreativni ni posvećeni zadacima. 

Kako to izgleda iz perspektive nastavnika? Meni najdraža nastavnička definicija darovitosti jest ona koju je dala jedna kolegica: 'Natjerao me da se dodatno pripremam za nastavu!'. Ona je shvatila da u razredu ima darovito dijete koje nije prestajalo s pitanjima, komentarima, zahtjevima za dodatnim objašnjenjima i nije imala izbora nego se ponovno početi pripremati za nastavu i izazove koje je on unosio u njen svakodnevni rad. 

Koliko je svakodnevni život s darovitim djetetom i mladom osobom izazovan puno govori definicija darovitosti jedne majke: 'Darovitost je nešto što nadilazi uobičajeni prosjek među ostalom djecom, dijete koje pokazuje veći interes od onoga što bi trebalo znati, koje je puno pitanja kako, zašto, gdje, kada.. koje ima more ciljeva, različitih afiniteta… koje ima pregršt ideja kako bi se moglo… koje ima za jedan zadatak deset rješenja, koje zna uvijek što hoće, zašto hoće… koje uvijek teži savršenstvu.' Život s darovitim djetetom je ponekad toliko intenzivan da ni mama nije mogla definirati darovitost u samo jednoj rečenici.

Daroviti učenici čine tek dva do četiri posto djece školske populacije, a potencijalno daroviti od 15 do 20 %. Međutim, prema statistici, više od 50 % učenika s natprosječnim sposobnostima ne prolazi dobro u školi. Oni predstavljaju veliku grupu darovitih učenika koji nisu identificirani, koji su podcijenjeni ili zanemareni. 

Izvanredni potencijali mogu biti nezamijećeni ako uvjeti za učenje ne osiguravaju učeniku priliku da pokaže ili razvija svoju darovitost. Darovitost djeteta može biti maskirana osobinama ličnosti, niskim školskim uspjehom, niskim samopoštovanjem, problemima u ponašanju, socio-emocionalnim ili razvojnim problemima i specifičnim teškoćama u učenju. Također, djeca iz određenih skupina rjeđe će u školskom okruženju biti prepoznata kao darovita - djeca pripadnici manjina (uključujući i npr. djevojčice darovite u 'muškom' području poput robotike, programiranja…), djeca iz obitelji s nižim socio-ekonomskim statusom, disfunkcionalnih obitelji i obitelji u kojima obrazovanje nije prioritet. 

U školskom okruženju kao darovite češće će se uočiti bistru djecu - zainteresirane i vrijedne učenike, koji redovito izvršavaju svoje obaveze i koji imaju odličan uspjeh, a koji ne moraju nužno biti daroviti. 


I za kraj, definicija darovitosti iz Pravilnika o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika (1991.) 'Darovitost je sklop osobina koje učeniku omogućavaju trajno postignuće natprosječnih rezultata u jednom ili više područja ljudske djelatnosti, a uvjetovano je visokim stupnjem razvijenosti pojedinih sposobnosti, osobnom motivacijom i vanjskim poticanjem.' 

O tome kako prepoznati darovitost u domu i u školi te što i kako dalje s darovitom djecom i učenicima… u budućim kolumnama. 

Vaša reakcija na temu