KOLUMNA KATE MIJIĆ: Svojim sam kćerima rekla da mogu dobiti jedan udarac, ali do drugog ne smije doći

Postoji nešto što mrzim iz dna duše, na što sam jako alergična, i što bih kažnjavala na najrigorozniji način, a to je nasilje. Ni za kakvo nasilje nema opravdanja. Karakteristično je da nasilnici uvijek biraju žrtve koje su slabije od njih, i gdje otpor, ako uopće i postoji, njih ne ugrožava. Najčešća vrsta nasilja je u obitelji, na mjestu gdje bi se trebali osjećati najsigurniji, ljudi su najugroženiji. To je nasilje učinjeno 'u ime ljubavi'. Onaj tko bi nas trebao voljeti, diže ruku na nas. Ruke koje bi nas trebale milovati, udaraju. Umjesto lijepih riječi, sa usana teku pogrde. Je li to ljubav? Ja to nikada ne bih nazvala tim imenom. Znam na desetke slučajeva gdje se tolerira prvi udarac, ali i svi ostali. A taj prvi je onaj koji sve mijenja. Onaj tko je udario jednom, i prošao bez kazne, postat će sve gori i gori. 

Ja sam svojim kćerima rekla da mogu dobiti jedan udarac, ali do drugog udarca ne smije doći. Ima da spakiraju svoje stvari i dođu kući. Nemaju razloga da ostanu u takvom braku. Nema tu ljubavi, niti će je ikada biti. Nema se tu šta spašavati, osim same sebe. Onaj tko voli, ne dokazuje ljubav na takav način. 

A nasilnici i te kako znaju biti domišljati. Vješti su u pletenju mreže oko svoje žrtve. Nastoje da žrtva ekonomski ovisi o njima, a onda ih pokušavaju uvjeriti da su nesposobne. Oni jako dobro znaju koga mogu udarati, a koga ne mogu. Muškarac koji diže ruku na ženu, nikada se ne tuče sa sebi ravnima. Oni su kukavice koji svoju muškost dokazuju na slabijima od sebe. 

Nasilja ima svugdje, bez obzira na društveni položaj. Magistar i radnik udaraju jednako. Nikakve razlike tu nema. Nikakvi izgovori ne postoje. Loše djetinjstvo bi nas trebalo naučiti da budemo bolji ljudi. Nasilje koje smo prošli u prošlosti, ne smije biti opravdanje da tu istu metodu i sami upotrebljavamo. Onaj koga su udarali u djetinjstvu, zna kako se žrtva osjeća, i koliko svaki udarac boli. Da, boli tijelo, ali i duša. Boli nemoć koja nas grize iznutra. Ostaju ožiljci i sjećanja koja bi nam trebala pomoći da nikada ne budemo oni koji će uzrokovati da se netko drugi osjeća onako kako smo se mi nekad osjećali. Ako nismo osobno zlostavljani, ako smo bili svjedoci zlostavljanja, ne moramo od roditelja pokupiti ono loše. Imamo moć rasuđivanja, i trebali bi znati što je dobro, a što ne. 

Dragi moji, nemojte nikomu biti vreća za boks. Nemojte oprostiti niti jedan udarac. Oprostom samo dajete blagoslov i odobrenje nasilniku da ponovi to nedjelo. Znam mnogo žena koje će prijeći preko toga, i pasti na one riječi kajanja nakon udarca. Jer on njih voli?! Ne voli, nego nastoji zadržati žrtvu. Kad ste žrtva, nitko vam neće pomoći. Susjedi okreću glavu, ustanove su mrtvo slovo na papiru. Jedina osoba koja vam može pomoći ste vi sami. Prvi udarac je sjeme zla, a samo o vama ovisi hoće li pasti na plodno tlo, ili neće. Ako padne na plodno tlo, nasilje se širi kao korov. Volite sebe dovoljno da shvatite da ne želite postati dio crne statistike. Mnogim je ženama presudila upravo takva ljubav. 

Otiđite. Jer, ako samo prijavite nasilnika, nakon zakonske procedure, taj isti nasilnik vraća se vama u krevet. Ne smijete se bojati. Strah nikada nije dobar saveznik. Ne može vam biti gore, jer što bi moglo biti gore od života s nasilnikom? Uvijek postoji rješenje i način da se pobrinete za sebe. 

Nemojte se pomiriti s tim da budete žrtva. Znam da će mnogi reći da to nije jednostavno, i nije, ali je moguće. I sama sam prošla pakao, ali sam taj pakao ostavila iza sebe, i zaključala vrata s vanjske strane. 

Lijepe riječi, cvijeće, obećanja, ništa od toga ne popravlja ono što je učinjeno. 

Dragi moji, ljubav ima samo jedno lice, i zna se kako se ponaša osoba koja voli. U ime ljubavi, najviše se zla napravilo. Budite sebi na prvom mjestu, budite ratnica, a ne patnica. Izborite se za ono što želite. Jedan je život, i živite ga onako kako zaslužujete. Ne dozvolite da vas grli ruka koja vas je udarala. Idite, jer vas ta osoba nije vrijedna. Ne smijete se bojati promjena. Da bi nešto lijepo počelo, nešto mora i završiti. Samo vjerujte u sebe, imajte cilj, i vidjet ćete, sve je moguće.