Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Pixabay.com KOLUMNA KATE MIJIĆ: Ne okreću svi glavu od žrtve nasilja
Život piše romane Piše: Kata Mijić

KOLUMNA KATE MIJIĆ: Ne okreću svi glavu od žrtve nasilja

Žrtva je najusamljenije biće na svijetu. Onaj tko kaže da to nije istina, vara se

Živimo u vremenu kada smo okrenuti sami sebi, i osim ogovaranja, tuđi životi nas i ne zanimaju, pogotovo ako se radi o žrtvama nasilja. Olako se okrene glava od onih koji vape za pomoći. To se nas ne tiče, najčešća je rečenica kojom pokušavamo oprati savjest, ali se savjest ne da oprati. Oni koji okrenu glavu i ne pomognu, imaju li sestru, kći? Zar misle da će ih život milovati neprestano? Neće. Ne zavaravajte se. Svi jednom dođemo u situaciju da ovisimo o tuđoj pomoći. Dođe dan kada se sve naplati. Biti žrtva, to nije izbor. Nitko ne želi biti zlostavljan. U tome se ne uživa. Žrtva se nalazi u labirintu iz kojeg, u većini slučajeva, ne pronalazi izlaz. Zlostavljači i te kako znaju izabrati žrtvu. Materijalno i emocionalno ovisne žrtve nalaze se u začaranom krugu. Ona neće otići jer nema gdje, a nema ni sredstava. Ona neće napustiti djecu, već će trpjeti u 'ime ljubavi' koja to nije. Ne padaju one na lažna obećanja, jer znaju da se ništa neće promijeniti, a ipak… tračak nade još tinja u njima. Zašto? Ta im je nada sve što imaju. Moraju vjerovati da će se nešto promijeniti, jer drugačije ne bi nastavile sa životom. Žrtva je najusamljenije biće na svijetu. Onaj tko kaže da to nije istina, vara se. Zna da nije zaslužila ono što proživljava, nitko nije. Zna da joj jednom udarac može presuditi, ali ne zna kako se izvući iz tog začaranog kruga. Možda se boji, ali ne bi trebala. Gore joj ne može biti. 

Osoba od koje žrtva može očekivati pomoć je ona sama. Nitko je neće zaštititi. Ona je ta koja mora napraviti prvi korak. Za njega treba manje hrabrosti od ostanka uz zlostavljača. Ne smijemo se pomiriti s ulogom žrtve. Majka nas nije rodila da bi nas netko mlatio. Zapamtite, uvijek postoji izlaz. U ime ljubavi se ne udara, nego miluje. Ne nasjedajte. Ništa se s vremenom neće popraviti. Bit će sve gore i gore. Imam bezbroj primjera koji tome svjedoče. Ne udara zlostavljač samo tijelo, udara i dušu, udara samopouzdanje. Udarcima ubija sve ono lijepo u nama, sve dok od nas ne ostane samo prazna ljuštura kojoj postaje svejedno. 

Trgnite se dok nije prekasno. Napravite prvi korak, a iza njega će uslijediti drugi, treći… Ne poklanjajte život nekomu tko toga nije vrijedan. Znam, reći ćete da je to lako napisati, ali nije proživjeti. I nije. Znam da nije. Ponekad nas životne prilike jednostavno prisile da ostanemo sa zlostavljačem, ali izlaz treba tražiti. Ja ne krijem da sam bila zlostavljana. Bila sam žrtva, ali se s tim nisam pomirila. Tijelo mi je dobivalo udarce, ali sam sa svakim idućim bila odlučnija da tome stanem na kraj. I stala sam. Nesretna duša i izudarano tijelo. Zar sam o tome sanjala? Ne, ne i ne. Naprijed me je tjerala pomisao da moje dijete neće proživjeti ono što sam ja morala jer nisam imala gdje. Oni sada imaju. A imam i ja. Već deset godina živim u raju. Zahvalna sam onima koji su mi dali priliku da radim, koji su bili uz mene kad sam sanjala o garsonijeri, a kupila mali dvosoban stan. Onima koji su mi pomogli koliko su mogli, i koji su mi pružili utočište kad sam spašavala živu glavu. 

U ono vrijeme žrtvu je žrtvovao i sistem. Nije se do danas puno toga promijenilo, ali je napredak osjetan. Znaju li žrtve gdje se mogu obratiti? Većina ne zna. Znaju li oni koji su nezaposleni, gdje se mogu prekvalificirati u neko od deficitarnih zanimanja? Naravno da većina ne zna. Ako vam treba netko tko će vas skloniti od nasilnika, netko tko će vam pružiti ruku kada mislite da to nitko neće učiniti, javite se udruzi 'Bijeli krug'. Oni su prva stepenica koja vodi u bolji život, a na vama je da okrenete broj 021 783 449, a samo okretanje tog broja označava vašu spremnost da kažete 'Dosta!' Ne trebate se bojati. Dobit ćete svu stručnu pomoć, dobit ćete priliku da živite bez straha, dobit ćete priliku da živite, a ta riječ sve objašnjava, jer život uz zlostavljača i nije život. 

Dragi moji, može vas život baciti na koljena, ali morate ustati i krenuti dalje. Ne možete očekivati od nekog da vas voli, ako vi ne volite sami sebe, a ostajanje uz zlostavljača nema opravdanja. Otiđite. Recite 'Dosta!'. Nikad nije kasno za novi početak. Nemojte da vas sažalijevaju. Izazovite divljenje svojim postupcima. Dokažite i pokažite koliko vrijedite. Ne živite u sjeni zlostavljača, zablistajte daleko od njega. Vaša sreća bit će mu najgora kazna, a i spoznaja da možete bez njega imat će razarajuću moć. 

Sretno vam! 

Ne odustajte i budite hrabre. 

Vaša reakcija na temu