Komemoracija za braću Stamenov: Iza Mikija i Bugija ostaje fantastična priča o blagosti i ljudskosti
Kada znam koliko su voljeli Mosor, uvjeren sam da su s ove zemlje u nebesa otišli kao sretni ljudi, rekao je Špiro Grujica kojem su Milan i Aleksandar umrli na rukama
Na komemoraciji u hotelu Zagreb na Duilovu planinarska zajednica se još jednom oprostila od braće Stamenov, Mikija i Bugija koji su živote izgubili početkom ožujka na Mosoru. Svi koji su o njima govorili složili su se da su otišla dva dobra i poštena čovjeka bez kojih vikendi na Mosoru više nikada neće biti isti.
- Pjesnik kaže da kada umre čovjek Zemlja stane, a kada umru dva ovakva čovjeka, ovakva dva brata Zemlja postaje teža, iskusnija i ljudskija. Sve ono materijalno što smo stekli u životu ništa ne znači kada odemo s ovog svijeta, ali znači to da nas se oni koji su nas poznavali sjećaju s radošću jer smo im uljepšali život. Neka im je mir u dušama jer nisu zaludu hodali po ovom svijetu - rekao je Vinko Prizmić, pročelnik HGSS-a.
Miki Stamenov je 1985. godine bio fizioterapeut u ragbi klubu Nada, a predsjednik kluba Branimir Kovačević prisjetio se kako su ga upoznale sve ekipe, ali da se u zadnje vrijeme najviše družio s curama.
- Bio je duša od čovjeka. Utkao je sebe u sve naše uspjehe, nije se isticao, bio nam je stalna tiha podrška. U 33 godine neprestanog rada bio je uvijek dobre volje, vrckav, uvijek spreman, a ponekad i nespreman za šalu. Brata sam mu upoznao igrom slučaja na planini. Bio sam u Nadinoj jakni kada mi je prišao, javio se i kazao da njegov brat radi s nama. Bio sam tada jako ponosan - rekao je Kovačević.
- Bila je ljepota družiti se s vama - kazao je Frane Bebić, pročelnik splitske stanice HGSS-a.
Opisao ih je kao dva brata koja nisu mogla živjeti jedan bez drugog.
- Ponosni smo što smo imali takav dvojac koji je garantirao sigurnost u našoj maloj oazi na Mosoru. Nije bilo osobe koja se na Mosoru ozlijedila, a da nije prošla kroz njihove ruke. Miki je umatao rane, a Bugi je organizirao spasitelje. Očekivali smo ostariti s vama, pričati viceve i anegdote, iskidati fetu pancete... Morat ćemo to bez vas, ali nikako bez da se prije toga ne sjetimo što bi rekao Miki i kako bi se Bugi nasmijao - kazao je Bebić.
Braća su bila i članovi Planinarskog društva Mosor, a predsjednik Denis Vranješ istaknuo je kako su svima predstavljali uzor kako se treba ponašati u planini i prema drugim planinarima.
- Oni nisu bili golgeteri, ali je njihov život zapravo poruka za sve nas koja nam govori što je to što ostavljamo iza sebe. Iza ovih dvoje ljudi ostaje fantastična priča o blagosti i ljudskosti koja će možda pomoći i nama da, po uzoru na njih, budemo mrvicu bolji - kazao je Stipe Božić koji je na komemoraciju došao i kao izaslanik gradonačelnika.
Zadnji se od Mikija i Bugija oprostio Špiro Grujica, domar Planinarskog doma na Mosoru, kojem su Miki i Bugi umrli na rukama dok ih je pokušavao odnijeti do pristupačnijeg terena gdje im je mogao lakše pomoći.
- Bio sam posljednji koji se družio s njima. Bili smo sretni i veseli taj dan ne sluteći da će se uskoro dogoditi tragedija. Ja i supruga smo im pomogli koliko smo mogli, ali nismo im mogli pomoći više. Život počinje na izvoru, a njihovi su se životi na izvoru, igrom slučaja, završili. U petak bi me nazvali i javili da dolaze, teško je povjerovati da taj poziv više nikada neće doći. Kada znam koliko su voljeli Mosor, uvjeren sam da su s ove zemlje u nebesa otišli kao sretni ljudi - rekao je Gruica na kraju.
