KOMENTAR DAMIRA PETRANOVIĆA: Dajte nam izbore da se više ne mučimo

Tako to izgleda kada klub vodi politika, a bogme i kada potpuno ovisi o javnim parama: jedan dan juriša na naslov prvaka, već sutradan zreo je za stečaj.

A tako to izgleda i kada amateri uđu u politiku: nakon izbora gnušaju se koalicijama i optimistično najavljuju 'programsku suradnju', naivno maštaju da će se o svakoj točci dnevnog reda na Gradskom vijeću odlučivati slobodno, po vlastitoj savjesti i uvjerenjima.

A već nakon četiri sjednice i sto dana vlasti kukaju da 'to nije fer prema građanima Splita'.

Što je zapravo sasvim logično: odavno nismo svjedočili sjednici Gradskog vijeća na kojoj oporba zapravo ništa nije morala raditi nego tek udobno zavaliti se u fotelje i gledati kako se 'programski partneri' glođu i vrijeđaju, recimo kada je SDP-ov Ante Franić - u ovom sazivu zasad uvjerljivo najmanje stabilan vijećnik - gradonačelniku kojega i sam podržava poručio da je 'sramota grada Splita'.

Jedan Puljkov potez rušio je Most, drugi potez SDP, a ni ostali partneri nisu uvijek dali ruku kada je to trebalo. Od čistke u nadzornim odborima gradskih poduzeća do smjene u javnoj ustanovi za Marjan, pa čak i oko efemernog problema jednog murala na Gripama, svi su zatezali i popuštali kako im je u tom trenutku izgledalo logično, nišanili se na presicama i gađali priopćenjima, naizgled glavinjali ovisno o tome je li im žena tog jutra stala na pidžamu. Ili suprug na spavaćicu, naravno.

Dakako da se ovdje ne radi o pukoj improvizaciji nego o promišljenom distanciranju od nove vlasti, a u nekim slučajevima i o dokazu da se u 'suradnju' s Puljkom ušlo samo kako bi se iskamčilo svoj dio kolača, apanaže i sinekure. HDZ-ovci i kerumlije su, rekli smo, samo mirno gledali što se ondje događa, a u jednom trenutku čak i držali kvorum samo kako bi cirkus još malo potrajao. Ovi novi nesretnici nisu sposobni čak ni smijeniti ih.

A činjenica da se sve ovo događa na samom početku mandata, kada nismo još dočekali ni duge rukave, upućuje samo na jedno: vrijeme je za nove izbore, što prije.

Slučaj Košarkaškog kluba Split samo je zgodan ogledni primjer kako izgleda turobna splitska politička stvarnost. HDZ-ovci koji su njime donedavno drmali, krcajući javnu lovu u svoj projekt, najednom više nisu entuzijastični i objašnjavaju da je 'potkapacitiranim političarima sport igračka, a proračun bankomat'.

Današnja vlast, a bivša oporba, najednom se zainteresirala za košarku - dakako, nakon što je u klub instalirala svoje ljude. Prije nekoliko godina nisu glasali za pumpanje love na Gripe, danas optužuju one koji se ponašaju jednako da 'žele uništiti Jugoplastiku'.

A direktor kluba, tragično nepripremljen za sjednicu, kao jedini argument za žicanje sedam milijuna kuna godišnje koristio je naslove prvaka Europe prije točno trideset godina.

Košarkaškom klubu Split gradski novac predstavlja barem dvije trećine ukupnog budžeta i jasno je da će bez njega ekspresno otklizati u stečaj: nema tu ni velikog komercijalnog potencijala, ni interesa publike, ni unosnih transfera kojima se može zatvoriti financijska konstrukcija. S druge strane, činjenica jest da je u desetak godina u njega bespovratno ulupano preko pedeset milijuna kuna iz proračuna, uz još brojna neizravna plaćanja, ali i da je napokon zaključena predstečajna nagodba i da su stari dugovi uglavnom sanirani.

I da 'Split' i dalje prima znatno manje love čak i od najbliže konkurencije poput Zadra, o Ciboni da ne govorimo. Pa nakon svega zaista treba donijeti odluku želimo li u gradu gledati ozbiljnu košarku, a onda to i platiti.

Samo što za to treba imati jasan plan i ljude koji će ga provesti. Ali prije svega gradsku vlast koja bi bila barem minimalno funkcionalna.