Verbalna teška artiljerija i nervoza, panično traženje presudnih ruku i na koncu potezanje pile naopako - to da se poraz naknadno pokušava predstaviti kao pobjedu, ili u najmanju ruku kao kompromis - pouzdan su znak samo za jedno: vladajuća koalicija se raspada, a gradska vlast sve je nemoćnija.
Još od Baldasarovog doba ne sjećamo se sjednice Gradskog vijeća s ovolikom količinom šamaranja i ponižavanja, a dvanaest sati rasprave nisu uspjeli skriti notornu činjenicu da su nominalni gazde u gradu de facto poraženi. Na mišiće su uspjeli progurati tek odluku o novom intendantu kazališta Srećku Šestanu jer su zbog toga uspjeli u Banovinu dovući čak i Željka Keruma, a bogme je i dvoje vijećnika HNS-a moralo izaći iz ormara i prestati glumiti oporbu.
Tek se čeka trenutak kada će to učiniti Josip Markotić, formalni mostovac koji je sam sebe opisao sa 'mislim desnom, glasam lijevom rukom'.
No sve nakon toga je palo: pokušaj osvajanja Kinoteke nije uspio, na temi besplatnog parkiranja za stanare gradske jezgre vješto ih je preveslao odmetnuti Ante Zoričić, dok su se oko povećanja turističkog paušala doslovno svi ujedinili protiv HDZ-a, čak i HGS, pa ih brutalno zakucali o pod.
Nije to nepoznata situacija u Gradskom vijeću, nagledali smo se sličnih u gotovo svakom mandatu. Još od stanovitog Mate Dabre tamo negdje početkom stoljeća, preko dvojice penzionera koji su izgledali kao da nemaju pojma ni o čemu osim kada treba dignuti ruku, pa do Rode koji je zgodno pretrčao s desne na lijevu, Baldasarovu stranu.
Začetak procesa traženja slobodnih radikala sada se odvija pred kamerama, u izravnom prijenosu Dalmatinskog portala, a svi znaci već su vidljivi i kristalno jasni: od spomenutog Markotića, koji tajanstveno šuti i podiže cijenu znajući da vlast ovisi o njegovom glasu, preko nezavisnog Zoričića koji je od Nove godine okrenuo ploču i ne smatra se dijelom koalicije te HNS-ovaca koji nikad neće priznati da to jesu, zatim HSLS-ovog Blaževića koji javno iznosi indiskrecije i obraća se 'onima koji mu šalju poruke i traže poslušnost', pa do mladog Martina Pauka koji se friško zaposlio u javnom sektoru i sada sasvim komotno i bez skrupula ama baš svaku odluku svodi na ideologiju. Dakako, prilagođenu njegovom plošnom i plitkom pogledu na svijet.
Sada samo treba vidjeti hoće li HDZ i HGS ipak zakopati ratne sjekire pa zbilja krenuti u potragu za igračima s klupe i spavačima, koji će u ključnim momentima barem otići na zahod kako bi prilagodili kvorum manjku glasova vladajuće koalicije, ili će se produbiti njihov međusobni jaz i nastupiti totalna paraliza. I u jednom i u drugom slučaju, možemo očekivati mučenje.
A tek je druga godina mandata.