KOMENTAR DAMIRA PETRANOVIĆA: Kako deset sati drobiti, a ne zaključiti ništa
...tako da sazoveš sjednicu Gradskog vijeća o Marjanu
Deset sati rasprave o Marjanu, i to na tko zna kojoj tematskoj sjednici po redu i usred trajne kataklizme koja u park šumi vlada, može završiti doslovno bez ikakvog zaključka. Gradsko vijeće baš tako je postupilo ovog utorka: vladajući su odbili prijedloge Ante Čikotića iz Mosta, a sami nisu imali baš nijednu originalnu ideju, pa je seansa zaključena bizarno.
Svašta su nadrobili u tih deset sati, a opet sve ostaje isto.
Mada, ruku na srce, samo zbog tog Čikotićevog prijedloga sjednicu možda nije trebalo ni sazivati. Posve je nejasno zašto zajedno sa strankom Pametno on uporno inzistira na službenoj predaji Marjana iz gradskih u državne ruke, kao da će prebacivanje težišta dalje od Splita garantirati imalo bolju brigu o šumi. Dapače, zgodno zvuči usporedba o vlasniku OPG-a koji svoje imanje predaje nekom velikom PIK-u, očekujući da će zbog toga procvjetati.
A s druge strane, kad spoznamo da se predaji Marjana protive HDZ i HGS, a evo od jučer službeno i SDP, iskustvo nas upozorava da moramo biti u najmanju ruku sumnjičavi. Tko zna što su naumili.
Uglavnom, sjednicu Gradskog vijeća pamtit ćemo po bizarnom postupku da se za govornika pozove navodnog predstavnika većine vlasnika privatnog zemljišta na Marjanu, koji je u stvarnosti nastupio u ime 76 bespravnih graditelja u prostoru službeno zaštićenom već dulje od pola stoljeća. On se uz asistenciju nervoznog gradonačelnika odvažio na dvadesetominutnu tiradu koja je krešendo doživjela u zahtjevu za legalizaciju divlje gradnje - a eksplodirala u prijedlogu da se zapravo preispita zaštita samog Marjana jer je o tome odlučeno 'u nekoj drugoj državi'.
Malo tko se uzrujao.
Da cirkus bude potpun nedostajao je još samo netko da predloži osnivanje komisije koja će odlučivati treba li ili ne poštovati zakon, te da optuži aktiviste i udruge zbog grijeha struktura oko Marjana - i naravno da se pojavio u liku vijećnika Ante Zoričića.
U nešto ozbiljnijem tonu, ipak treba primijetiti da je eksplodirala i javna netrpeljivost između gradonačelnika i njegove ekipe s jedne, te Kerumovog šefa Javne ustanove s druge strane, u kojoj je potonji ovaj put zvučao znatno suvislije: tužno je bilo slušati primjere kako su ga opstruirali u Banovini i na koje mu sve načine nisu dali raditi. No i to je samo djeličak jedne općenito dosta tužne priče.
Vlasništvo, gospodarenje, upravljanje, sječa, vlake, žičare i vučnice, potkornjak, divlja gradnja, posebni pravni režim, građevinske zone u park šumi, erozije i odroni, ilegalne akcije, planovi i rokovi (i nepostojanje istih), sadnja, promet, granice, izvještaji i optužnice, Javna ustanova i njena uloga - o svemu ovome, eto, Gradsko vijeće zapravo nema što zaključiti.
Čestitamo. Bit će to dobar argument kad krenu uvjeravati svijet u smisao svog postojanja.
