KOMENTAR DAMIRA PETRANOVIĆA Ako nismo sposobni riješiti čak ni problem otpada, možemo se kao grad komotno ugasiti

Ajmo se prestati lagati: Split je tužno, beznadno i upravo tragično neodgovoran grad i nastavi li ovim tempom - a sva je prilika da će biti upravo tako - sam sebe će pregaziti. I to vrlo skoro.

Ne postoji plastičniji dokaz od službenog postotka odvajanja otpada, koji u našem slučaju iznosi bijednih 2,39 posto i dovoljan je za 358. mjesto u državi. Trista pedeset i osmo.

Da smo se trudili, teško da bismo mogli biti gori.

Karepovac se sanira - makar je javna tajna da je on deblji, viši i širi nego što bi trebao biti i da je u cijelom procesu bilo ozbiljnih problema s dokumentacijom, samo što su to mediji iz općeg interesa prešutjeli - a baš sve ostalo nam šteka: ne postoje reciklažna dvorišta, famozni 'zeleni otoci' još uvijek su mahom u nacrtima, nema mjesta za kompostiranje ili sortiranje otpada, građevinski šut nema kamo pa se misteriozno gubi po prirodi, a Lećevica se rađa tempom Sagrade Familije. Nikad ni početka, a kamoli kraja.

I još je kompletna vodeća garnitura 'Čistoće' pohapšena, da bijeda bude vidljivija.

Za razliku od većine komunalnih tema koje su još uvijek podložne različitim interpretacijama i iskrivljavanjima, ovi problemi savršeno su egzaktni i mjerljivi: najprije postoji obveza prema Europi da do kraja iduće godine odvajamo najmanje 50 posto otpada, a postoji i naš vlast Plan gospodarenja otpadom - kakav je, takav je - od kojega smo uspjeli ostvariti malo ili ništa.

Na koncu, postoji i sasvim jasna slika skore nam budućnosti: na Karepovcu postoji mjesto za još najviše četiri ili pet godina odlaganja, i to pod uvjetom da dramatično povećamo postotak odvajanja otpada, a čak i buduća Lećevica projektirana je tako da prima maksimalno 50 posto našeg otpada. Ne popravimo li se, i to vrlo brzo, naše vlastito smeće doslovno će nas zatrpati, a još ćemo plaćati milijunske penale.

Ovakvi i slični tekstovi ispisivali su se i prije deset godina, i prije pet godina, i lani, a sjećamo se i nekoliko maratonskih i smrtno ozbiljnih sjednica Gradskog vijeća koje su tradicionalno ostale bez rezultata. Takva je bila i jučerašnja, no s razlikom da je sazvana na inicijativu oporbe i da se gradska vlast nije udostojila čak ni pripremiti materijale o kojima bi se raspravljalo.

Normalno da nije, kad nema ništa konkretno. Lakše je zatvoriti oči i pretvarati se da će problem nestati sam od sebe.

Istina jest da su Splićani u prosjeku lijeni i nije ih previše briga što se događa s njihovim smećem, ali još je veća istina da im odvajanje otpada de facto nije ni omogućeno, a kamoli da se njihovo dobro ponašanje nagrađuje i necivilizirani postupci kažnjavaju. Dovoljno je baciti oko na najbliži kontejner i sve će momentalno biti jasno, kao i na Čistoćin račun na kojemu se varijabilni iznos - dakle, 'poticaj' ili 'kazna' za odvajanje - iznosi manje od jedan posto.

U gradu u kojemu se dramatično krše ili ne ispunjavaju vlastiti planovi zaista bi netko morao snositi barem formalnu odgovornost, ispričati se vlastitim građanima i objaviti konkretan novi plan za rješavanje ovog problema. A ako taj isti grad, drugi po veličini u Hrvatskoj, nije sposoban organizirati čak ni osnovni komunalni zahvat poput zbrinjavanja otpada, onda bi bio red da sam sebe ugasi. Bolje to, nego da nas galebovi počokaju.

Ovaj scenarij nije nimalo nestvaran, dapače. Čujemo se za koju godinu, kad se Karepovac napuni do čepa.