Pišu novinari da će jučerašnja sjednica Gradskog vijeća ostati zapamćena po rekordnom broju 'prvih čitanja', odnosno odluka oko kojih traje klanje u vladajućoj koaliciji i čije se donošenje stoga odlaže do beskraja, valjda dok se ne umore ili dok ne istrguju što već trgovati treba.
I po tome što je prva koliko-toliko konkretna odluka donesena tek nakon desetak sati, kada je većina vijećnika pokazala zrnce zdravog razuma i pristala barem preko ljeta naplatiti kruzerima ono što im se po zakonu naplatiti treba, koliko god i to mizerno bilo.
Neki će možda zbilja po tome pamtiti zadnju seansu u Banovini, a nama u oči nekako više upada jedan drugi podatak: progovorio je ON. Brat i šura, nosivi stup Hrvatske građanske stranke, kamen temeljac šutljive desne strane gradske vijećnice.
Saša Horvat, naravno.
Priznajemo, bio je to dosta neobičan prizor: najprije je skočio kao oparen kad je netko u istoj rečenici spomenuo ugostitelje, Rivu i škrinje - prepoznavši da se valjda aludira na njegov kafić - a nešto kasnije održao je dramatično intoniran i mahom besmislen govor u kojemu smo ipak zapamtili nekoliko ključnih teza.
Prvo, bez obzira kakva bila Odluka o komunalnom redu - a očigledno je nepismena i pored toga relativno šuplja, zbog bijednog kompromiserstva i kukavičluka - Hrvatska građanska stranka za nju neće glasovati. Ni jučer, ni sutra, ni ubuduće.
Drugo, toj stranci red zapravo ne odgovara i to se vidi ama baš po svakom istupu na ovu temu - pa tako i Horvatovom jučerašnjem. Njemu je micanje tisuća ilegalnih svjetlećih reklama iz Dioklecijanove palače 2006. godine bio okidač za njeno odumiranje, a ne uklanjanje tumora, dok bi štekate, škrinje, sladolede i tko zna što zadržao gdje god se oni danas nalaze.
Treće, famozna je ta Horvatova rečenica da je HGS 'prvo za uvođenje sustava, a tek onda komunalnog reda': osim što ne znači ništa i osim što bezobrazno ignorira činjenicu da su svi zakonski rokovi za usvajanje Odluke o komunalnom redu istekli još prošlog ljeta, ona je zapravo duboko ironična jer valjda ne postoji nitko tko se toliko odupirao bilo kakvom sustavu od Željka Keruma, a onda i njegove rodbine, prijatelja i paževa.
Ako ništa, sjetit ćemo se da je Kerum do danas jedini gradonačelnik i jedini saborski zastupnik u povijesti koji je odbio popuniti vlastitu imovinsku karticu, taj minimum minimuma za obavljanje bilo kakve javne dužnosti. On je odbijao, Povjerenstvo za sukob interesa mu lupalo kazne i tako ukrug.
Elem, javio se Saša Horvat nakon tri mahom nijeme godine u Banovini i sada barem znamo kako mu zvuči glas, a znamo i da ga pali isključivo ugostiteljska tematika. Ne znamo samo koga zastupa - samoga sebe, kafićko-restoranski lobi, stranku ili, eto, građane Splita.
Bilo koja od ovih opcija može biti sasvim legitimna, pogotovo uzmemo li u obzir ponašanje velikog dijela preostalih vijećnika, prije svega vladajuće koalicije: kad se spomene komunalni red najčešće pridružene fraze su 'kompromis', 'suživot', 'moratorij', 'odgoda', 'vrijeme prilagodbe' i slično, a to najplastičnije dokazuje da nikakvih ambicija u zavođenju reda zapravo ni nemaju.
I baš nas briga tko tu koga ucjenjuje, tko je pokvaren, a tko kukavica.