KOMENTAR DAMIRA PETRANOVIĆA Izvanredno stanje i nova tri milijuna u HDZ-ovu rupu bez dna

'Zakon o šumama za nas ne vrijedi', napokon je izustio koordinator Kriznog stožera za Marjan Nenad Ružić, pritisnut dokazima da sječa šume po svemu sudeći nije bila potpuno zakonita i osokoljen mišlju da se sve - pa i zločin - može opravdati uvođenjem izvanrednog stanja. Premda još uvijek nije sasvim jasno zašto bi netko namjerno pokušao pustošiti Marjan, jer puno je vjerojatnije da se radi o razornom koktelu nesposobnosti s jedne i kaprica s druge strane, nisu loše ni ove kaznene prijave koje su najednom počele pljuštati sa svih strana. 

Koliko god to zvučalo kao nevjerojatan scenarij, bilo bi sjajno kada bi se situacija napokon rasplela - pa čak i ako jest izvanredno stanje.

Neposredno nakon Ružića Gradsko vijeće donijelo je i odluku o prodaju gradskih stanova kojom su povlašteni status dobili čak i oni koji su u stan provalili, pa potom bili dovoljno uporni da u njemu ostanu najmanje deset godina. I tu je valjda izvanredno stanje.

A s proračunom je tako iz godine u godinu, pa smo već navikli na političku dramu i trgovinu koncem godine - da bi desetak mjeseci kasnije nastupilo otrježnjenje, odnosno priznanje da se od spektakularnih planova ostvarilo malo ili ništa. Vječito neka kašnjenja, problemi, izvanredno stanje koje postaje uobičajenost, rutina.

No vrhunac jučerašnje sjednice Gradskog vijeća nastupio je na njenom samom kraju, u večernjim satima, kada su događanja u Banovini pratili samo mazohisti i oni kojima je to službena dužnost. Kao pretposljednja i naknadno dodana točka dnevnog reda našla se odluka o transferu nova tri milijuna kuna Košarkaškom klubu Split, rečenoj Jugoplastici, i to kroz formu 'priznavanja investicijskih ulaganja' u dvoranu na Gripama.

Nisu znali kako opravdati novi transfer love prema klubu koji još ima isključivo sentimentalnu vrijednost i kojega već sada plaćamo šest milijuna kuna godišnje za objektivno bijedne rezultate i igranje po drugim i trećim ligama - pa su naprosto izmislili recept. 

Nije to više izvanredno stanje, nego već čisti i nepatvoreni bezobrazluk: po ugovoru sklopljenom 2009. godine iz gradskog proračuna plaćamo ulaganja koja su se dogodila otprilike deset godina ranije i koja su - da sramota bude potpunija - u službenim dokumentima ilustrirana arhivskim fotografijama i 'screenshotovima' starih utakmica. Između ostalog, s reklamama za davno upokojeni 'SEM' i 'Filter 160' dok su se cigarete još mogle reklamirati, pa i Splitsku banku dok joj je logotip bio nikad prežaljeni timun.

Dakle, dvorana je ušminkana desetljećima ranije, ugovor u kojemu se spominje investicijsko održavanje sklopljen prije deset godina, plan održavanja trebao je biti donesen godinu kasnije, a ekipa se za epskog juga godine 2019. sjetila da bi to mogao biti povod za koji milijunčić.

Za ovakvu odluku glasali su i predsjednik i jedan član Nadzornog odbora KK Split koji su u isto vrijeme gradski vijećnici, lovu će iskeširati gradski pročelnik zadužen za financije koji također sjedi u Nadzornom odboru čak i usprkos upozorenjima da će revizija imati što kazati o tome.

Valjda će se i ovdje pravdati izvanrednim stanjem, zbog kojega zakoni baš i nisu na vrhu liste prioriteta. Zakon je zakon, a nova tri milijuna su nova tri milijuna.