Toliko mu se žurilo da je čak i nesretnog don Ivana Grubišića dignuo s bolesničke postelje i dovukao u gradsku vijećnicu. Aktivirao je sve spavače u oporbenim redovima, preventivno opalio po HDZ-u i na ho-ruk usvojio proračun za iduću godinu. Ako je izvisio u podjeli fotelja za Sabor, gdje ga je njegova vlastita stranka otvoreno ponizila, Ivo Baldasar barem je osigurao još jednu mirnu godinu dana u Banovini.
Gradsko vijeće pamti svakakvih svinjarija u zadnjih dvadesetak godina: bilo je tu potpuno otvorene kupovine glasova, trgovanja milijunima, uslugama, poslovima i zaposlenjima, a bogme i neskrivenih izdaja, licemjerja, varanja i suludih koalicija. Ali nikada, baš nikada gradski proračun kao najvažniji dokument nije usvojen u ovako tužnim i bijednim okolnostima.
I ne pamtimo da smo ikada osjećali ovakav stid. Ne zbog nas, nego zbog ljudi koji nas predstavljaju.
Trebalo je to biti Baldasarovo taktičko samoubojstvo: pet dana prije parlamentarnih izbora sazvao je sjednicu koja je trebala trajati puna dva dana i otvoriti opoziciji idealan prostor za predizbornu kampanju u udarnom terminu i s prijenosom uživo. To sigurno nisu bili uvjeti za normalnu raspravu o bilo čemu, a kamoli o proračunu koji određuje sudbinu grada u idućih godinu dana. Ali opet, gradonačelniku ništa od toga nije bilo bitno - valjda je shvatio da mu u njegovom SDP-u prije ili kasnije spremaju rušenje, pa je procijenio da bi bilo dobro osigurati se na vrijeme, prije nedjeljnih izbora.
Sada može raditi što hoće tamo negdje do proljeća 2017. godine. A onda, eto ti ionako novih izbora.
HDZ-ovci i ostatak ekipe iz oporbe vadili su se da nisu imali vremena proučiti prijedlog proračuna, što je zbog mahnite završnice kampanje vjerojatno točno, ali nije da im je to prije predstavljalo veliki problem. Ionako bi glasali protiv.
Zato su ostali vanka i vjerovali da kvoruma neće biti, da će se bitka oko proračuna prebaciti u zimski period. Kamo i pripada.
Samo što ni Baldasar nije sjedio skrštenih ruku, nego je na naplatu stavio sva ona pusta pogodovanja čudnovatim braniteljskim udrugama i zadrugama, devastiranje Žnjana i Trstenika i sve one štandove, kućice, kioske i slične komunalne katastrofe kojima je posljednjih mjeseci devastirao Split. Jasno je da se dozvole za ovakve sadržaje dijele po vrlo preciznom ključu, sada je došlo vrijeme za vraćanje usluga.
Ionako je uvijek govorio da se samo glasanje oko proračuna ozbiljno računa, a sve ostalo tijekom godine više-manje predstavlja obični folklor.
I eto ti Marija Sičića i Marije Mladineo, dvoje bivših kerumlija koji su najednom otkrili 'postupanje po vlastitoj savjesti' i 'vođenje računa o interesu grada', novih aktiviranih spavača koji, prigodno, u vijećnici sjede baš pokraj Damira Ćosića Rode. Bivšeg žestokog pravaša i člana HDZ-ove koalicije koji je također nedavno otkrio svu sposobnost i genijalnost SDP-ovog gradonačelnika.
Njih troje, zajedno s 'nezavisnima' koji su već na početku mandata kvalitetno smireni i zadovoljeni, i eto ti većine za proračun. Dokument koji se po prvi put u povijesti usvojio bez ikakve - ali baš ikakve! - rasprave. Mašala.
Tko je dobio kakav kafić, koncesijicu ili poslić čak je manje bitno, jer dobro znamo da su i bivši HDZ-ovi vijećnici koji su se ispred dvorane skandalizirali na jednak način i bez natječaja ugrabili, recimo, mjenjačnicu na samoj Rivi. Zabilježit ćemo glavni podatak, onaj da su lokalnu politiku ogolili do same srži i označili kao poligon za trgovinu, stranačke osvete i plitku, bijednu kombinatoriku.
Da su svi skupa dosta jeftini, znamo otprije. Ali da su - od gradonačelnika naniže - u toj borbi za privilegije, fotelje i vlast odustali čak i od privida demokracije i morala, to ćemo ipak dobro zapamtiti. Ruganje s gradom jednom im se mora obiti o glavu.