Krajem godine smo gledali iznimno volatilno trgovanje plemenitim metalima, ali gotovo ništa od toga nas nije moglo pripremiti na ono što smo doživjeli u petak, zadnjeg dana trgovanja u siječnju.
Naime, u nekim trenucima je cijena srebra padala i 33% u odnosno na zaključnu cijenu prethodnog dana, što je minus koji se zaista rijetko viđa i kod dionica lošijih kompanija, a kamoli kod plemenitih metala koji se često nazivaju 'safe haven' odnosno sigurnim utočištem. Gotovo 10 % pada cijene zlata i 27% pada cijene srebra ne zvuči baš kao nešto sigurno. Znači li to da je prethodni rast bio neosnovan, da nema neke podloge i da je bio čisto špekulativne prirode?
Kod kompanija možemo na osnovu financijskih izvještaja, ugovorenih poslova i najava menadžmenta odrediti neku ciljanu cijenu, kod zlata i srebra je to nemoguće. Naime, ni jedan ni drugi metal nemaju nikakav cash flow koji vlasnici mogu očekivati, a jedino čemu se mogu nadati jest rast potražnje i manjak ponude. Industrijska primjena je kod zlata ograničena, a kod srebra rasprostranjena, ali ipak se teško može precizirati. Većina vrednovanja dolazi od neke ravnoteže ponude i potražnje kod koje ključnu ulogu igraju središnje banke i njihove kupnje. Svjedočili smo zamjeni sastava rezervi središnjih banaka koje su počele kupovati zlato, a zanemarivati obveznice nekih zemalja koje žele ponovno postati velike.
Upravo to je kumovalo i strelovitom rastu plemenitih metala kojem smo svjedočili tijekom prošle godine, ali ono što smo vidjeli na samom kraju prošle i na početku ove godine bilo je van svake pameti. Dvoznamenkasti rastovi oba metala na dnevnoj razini upućivali su na aktivaciju FOMO tj. Fear of Missing Out mehanizma kod određenog broja ulagača koji su bez puno razmišljanja uskakali na vlak i hvatali ono što su smatrali posljednjim vagonom. No, ispostavilo se da i nije baš posljednji. Naime, umjesto skoro 120 $ po unci početkom dana srebro se u petak moglo kupiti i po 80 $. Prilično razočaranje za one koji su mislili da to može ići samo gore i dokaz iracionalnosti na tržištima koje mogu biti samo plod ljudske prirode, točnije - pohlepe. Kao što bi jedan od najvećih, Tin Ujević u Leleku srebra rekao:
'Želje su bile očajne i tašte,
a slabe snage samuju, uklete'
No, unatoč neviđeno lošem trgovinskom danu zadnjeg dana siječnja, srebro je ipak upisalo deveti uzastopni mjesec rasta. Hoće li ovakav dan dovesti do obrata trenda, nije lako za procijeniti. Razumljivo je da je zaista velika većina prodavača u petak mogla prodati srebro i ostati u plusu, gubitke su zabilježili samo oni koji su kupovali u drugoj polovici siječnja. No, nakon ovakvog dana koji je ipak bio bolan za mnoge, pitanje je koliko će ulagača i dalje biti bullish za srebro, jer, rekli smo, teško je egzaktno ocijeniti koliko srebro zaista vrijedi. Ono što je potaklo rasprodaju jest izbor novog čelnika FED-a Kevina Warsha, iznenađenje u odnosu na očekivanja, no je li izbor jednog čovjeka dovoljan da SAD vrati na pravi put, hoće li on naći neko rješenje za američki dug i njegovo servisiranje? Ako je suditi po trgovini plemenitim metalima, on je taj. No, ako malo sagledamo prirodu trgovanja plemenitim metalima u kratkom roku, vidimo da je rast bio eksponencijalan što je svakako neodrživo i očekivao se predah, iako ne ovakav.
Svakako nećemo dugo trebati čekati za rasplet.
A što se srebra tiče, srebro očito oduvijek ima nešto mistično u sebi, Juda je izdao Isusa za 30 srebrnjaka. Kasnije ih je htio vratiti nalogodavcima, ali oni ih nisu htjeli prihvatiti. Ili malo u modernijem kontekstu, srebreni metak je uz glogov kolac jedina stvar koja ubija vampire. Možda ima nešto u tom srebru.
Ono što bi ipak trebali imati na umu jest arapska poslovica koja kaže: 'Bolje trgovati slamom pa zaraditi, nego trgovati zlatom pa izgubiti!'