LIJEPA VIJEST S GORKIM OKUSOM Šestogodišnjak iz Splita tek kao predškolac dobio pravo na vrtić

Nakon tri godine odbijenica i iscrpljujuće borbe s birokracijom, šestogodišnji dječak iz Splita, kojem je dijagnosticirana cerebralna paraliza drugog stupnja, konačno je upisan u vrtić. Grad mu je osigurao pomoćnika, a jučer je potpisan ugovor o 10-satnom programu u vrtiću Grigor Vitez.

Njegova majka Ornela Marić ovu vijest dočekala je s olakšanjem, ali i s gorčinom. 

- Nakon svega što smo prošli, i meni i djetetu je lakše otići u bolnicu na biopsiju nego u vrtić na još jedan razgovor nakon kojeg će uslijediti odbijenica - priznaje.

Dječak je intelektualno uredan, priča, trči, igra se i aktivno sudjeluje u životu, no tri godine nije imao priliku razvijati se uz svoje vršnjake. Gradske ustanove ignorirale su pismene preporuke triju neovisnih stručnjakinja koje su jednoglasno zaključile da dječak mora biti uključen u vrtićki kolektiv radi daljnjeg razvoja i socijalizacije.

Ornela je neumorno obilazila pročelnike, ravnatelje i službenike, tražeći samo jedno: da pogledaju njezina sina i tek tada odluče ima li za njega mjesta u splitskim vrtićima. 

Banovina nam godinama nije odgovarala ni na jedan upit koji smo poslali niti se očitovala zašto taj dječak nema priliku kao i sva ostala djeca biti dio vrtićke skupine. Od gradskih čelnika dobili smo samo šutnju i hladnu tvrdnju da su sva djeca upisana, dok su ustanove ravnodušno zatvarale vrata pred jednim dječakom i njegovom majkom.

Posebno sporno bilo je postupanje ustanove Cvit Mediterana, koja dječaka nije ni bodovala, a u rješenju odbijenice nije navela pravnu osnovu. Dječak čak nije bio niti dio službene statistike neupisane djece. Tek kada je sud u prosincu 2024. potvrdio da je takvo rješenje nezakonito, Cvit Mediterana izdao je novu odbijenicu – ovoga puta s obrazloženjem da pravilnik o pomoćnicima u vrtićima još nije donesen i da Grad nije u mogućnosti osigurati podršku.

U međuvremenu, iz Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom više su puta naglašavali kako je upravo u ovom slučaju inkluzija od presudne važnost radi otvaranja mogućnosti djeci s teškoćama u razvoju da ostvare svoj puni potencijal i spriječe pogoršanje invaliditeta.

Premda zakon jasno propisuje prednost pri upisu djece s teškoćama, praksa je pokazala suprotno. Ovaj dječak je najbolji dokaz te stvarnosti.

Iako je konačno primljen, valja naglasiti da je sada predškolska obveza bila zakonski imperativ. Drugim riječima, morao je biti upisan kako bi se pripremio za školu. No, on je odavno trebao biti dio vrtićke skupine, jednako kao i sva druga djeca.

Za Ornelu je ova odluka tek djelomična pobjeda. Ona nastavlja pravnu borbu jer ne želi da se drugima ponovi ono što je posljednje tri godine prolazila sa svojim sinom.