Luka Podrug: Vladao je duh pomirenja, u rovu sam se grlio i ljubio s najekstremnijim ljevičarima

Gradski vijećnik HČSP-a Luka Podrug odgovorio nam je na pitanja povodom četvrt stoljeća međunarodnog priznanja Hrvatske.

Kako danas gledate na to razdoblje stvaranja države?

- U najkritičnijem trenutku hrvatske povijesti, Bog nam je podario papu Ivana Pavla II., Poljaka na čelu Vatikana, koji je najzaslužniji za međunarodno priznanje Hrvatske. Usred užasnog i neravnopravnog rata, dok je trećina teritorija bila okupirana, papa Wojtyla je napravio povijesni presedan za crkvenu diplomaciju. Pokrenuo je, prije svih drugih, priznanje hrvatske neovisnosti i tako potakao Njemačku, Austriju i druge na 'prijevremeno' priznanje. U takvim okolnostima, dok su glavne svjetske sile podržavale Jugoslaviju, to je bila mana s neba hrvatskom narodu, a posebno hrvatskim braniteljima. Hrvatska, iako dijelom okupirana, pod embargom kojeg nam je nametnuo nikada za to kažnjeni Budimir Lončar, bila je tada ponosna, jedinstvena, hrabra i uspravna kao nikada u povijesti. Osobno se najviše sjećam nevjerojatnog zajedništva na ratištu. Ja kao hrvatski nacionalist susretao sam se, grlio i ljubio s ljutim dojučerašnjim političkim protivnicima, najekstremnijim ljevičarima, jer smo zajedno bili u rovu, na ratištu u odori hrvatskog vojnika. Vladao je duh pomirenja, povjerenja i uvažavanja. Bio sam uvjeren da smo u toj zajedničkoj kalvariji nadvladali sve stare, prošle prijepore i nesuglasice. Hrvatska je disala jedinstveno u krvavoj borbi za biološki opstanak, za slobodu i nezavisnost. Međunarodno priznanje nam je dalo snagu, pojačalo vjeru, potaklo odlučnost. Znali smo, danom međunarodnog priznanja, da se nakon teških porođajnih muka rodila hrvatska sloboda. Hrvatska neovisnost više nije bila upitna bez obzira na cijenu koju smo mi branitelji bili spremni platiti. Cijela Hrvatska je tada bila za dom spremna.

Kakva su vam tada bila očekivanja?

- Vjerovao sam u poštenu, socijalno pravednu i ponosnu Hrvatsku. Bio sam siguran da će oni hrabri branitelji koji prežive izgraditi modernu demokratsku i prosperitetnu Hrvatsku. Ni u najružnijim snovima nisam mogao vjerovati da će pobjednička vojska, hrabra, u miru postati suvišna. Nema budućnost zemlja u kojoj je pobjednička vojska suvišna. Vjerovao sam u pomirbu. Vjerovao sam da su svi Hrvati i svi državljani Hrvatske prihvatili Hrvatsku kao neovisnu državu. Nisam mogao ni zamisliti da će nakon što rat završi i nakon što se barut ohladi, neki od onih koji su ratu glumili domoljublje, krenuti u tako surov i sirov obračun s hrvatskim braniteljima. Umjesto da iza rata branitelji zauzmu sve ključne funkcije u državi, oni su namjerno i planski izbačeni iz života, poslani u mirovine i sotonizirani kroz medije. Dogodila se prijevara biblijskih razmjera. Stvoritelji i utemeljitelji hrvatske neovisnosti su pometeni, zapravo lustrirani sa svih funkcija, a svu vlast su preuzeli, dezerteri, pritajeni spavači i moćni protivnici neovisnosti koji su ostali na svim ključnim funkcijama. Hrvatskom upravljaju oni koji je nikada nisu htjeli. To je povijesni apsurd i planetarna nepravda. Stari jugoslavenski komunistički kadrovi su ostali ili su ih njihova djeca naslijedila na svim funkcijama od ministarstava, poduzeća, sveučilišta do medija, a sa svih mjesta izborenih u ratu su protjerani hrvatski branitelji. Stvarni vladari naših sudbina nam nikada nisu oprostili rušenje Jugoslavije i stvaranje neovisne Hrvatske. Hrvatsku vode oni koji je ne vole i to je glavni problem od smrti Franje Tuđmana pa do danas. Kada na izborima i dobiju dio vlasti, domoljubi koji su stvarali Hrvatsku, oni na žalost nemaju snage, znanja, ni odlučnosti zapravo preuzeti vlast i odgovornost u Hrvatskoj. Već dugo nemamo vlast dostojnu hrvatskih hrabrih ratnika. Na vlasti nam se izmjenjuju lijevo - desni birokrati koji više služe moćnicima, kapitalu, novcu, nego Bogu i hrvatskom narodu.

Što vas je učinilo ponosnim od 1992. do danas, a gdje je država totalno zakazala?

- Ponosan sam bio na hrabrost branitelja. Ponosan sam bio na zajedništvo u ratu. Ponosan sam na mnoge pojedince, a posebno npr. na hrvatske sportaše koji svakodnevno dokazuju, ono što su branitelji činili u ratu. Primjerom svjedoče kako David može pobijediti Golijata kada vjeruje u ono što radi.

Potpuno su pak zakazale sve političke elite od Tuđmanove smrti. Nevjerojatna je njihova nesposobnost, potpuno suprotna od one snage, zajedništva i odlučnosti branitelja u ratu. Pokazali su kukavičluk, neslogu, sebičnost i nepoštenje. Nekada mi se čini kao da imamo dva naroda, jedan ponosni i pošteni u ratu, a drugi podanički i lopovski u miru. Srušene su sve vrijednosti, obezvrijeđen rad, pretvoreni smo u trgovačko švercersku oazu. Hrvatska je potpuno zakazala u svjetonazorskom pogledu. Ostala je ukopana u jugoslavenski komunizam. Sve vrijednosti u javnom životu zasnovane su na lažima, od povijesti i obrazovanje, do medija i politike. Umjesto neophodne, potpune znanstvene revizije svih tih pustih laži, sprječava se i histerično progoni svaki glas razuma, koji traži istinu. Ušutkava se svaka sumnja u komunističke dogme. Hrvatska je zaleđena, okamenjena lažima interesnih skupina koje su ukrale javnost i proglasile dogmu nepogrešivosti i neupitnosti, kako bi obranili svoje privilegije.

Hrvatskoj treba duhovna revolucija. Demokratska revolucija istine, pravde i slobode izborene u Domovinskom ratu protiv polustoljetnih jugoslavenskih komunističkih laži koje dominiraju u javnom životu iako živimo u vulgarnom kapitalizmu.

Gdje će Hrvatska biti za 25 godina?

- Nadam se da će biti demokratska, bogata, neovisna i poželjna država izvan globalističkih asocijacija kao što su Europske unija i NATO pakt, nešto kao Švicarska. Zemlja koja će prvenstveno voditi brigu o svojim građanima, a ne služiti tuđim interesima i voditi ratove za svjetske sile. Očekujem da će biti prosperitetna država u koju će dolaziti stranci, a ne zemlja iz koje će bježati Hrvati. Nadam se da će do tada osim biološke lustracije koju će provesti Bog, provesti pravu lustraciju onih koji danas vladaju, a Hrvatsku preziru i pljačkaju, makar u onim razmjerima kako su oni od kraja Domovinskog rata proveli lustraciju protiv hrvatskih branitelja. Vjerojatno su ovo naivne prognoze, slične nadanjima iz rata da ćemo i upravljati svojom državom, ako preživimo, ali što nam ostaje ako se odreknemo snova i naivnosti.