Mađioničar Baldasar i čudesno montažno poduzetništvo

Bio je konačno i red da se Gradsko vijeće Splita raspukne na jednom normalnom i običnom, čisto komunalnom pitanju. Pogotovo jer najveći galamdžije Podrug i Čepo nisu bili u blizini, pa je sve izgledalo dosta smireno i argumentirano.

Gradski parlament, naime, napokon je počeo raspravljati o jednom već sasvim ozbiljnom problemu koji bi nas uskoro mogao progutati i ispljunuti. O štekatima, štandovima, pultovima, kioscima i svim onim drugim bezvezarijama koje su u samo godinu dana metastazirale i pretvorile Split u čudnovati hibrid Nice i Prištine.

Počeo je raspravljati i, naravno, vrlo brzo se razišao i ostao bez kvoruma. Pa nam su nam za analizu preostali samo gradonačelnik Ivo Baldasar i njegova već fascinantna količina trapavosti. Da se blago izrazimo.

Mada, ako ćemo iskreno, treba priznati da taj čovjek ima muda.

Drugačije se ne može objasniti njegovo tvrdoglavo trpanje kioska i štandova na svaku slobodnu površinu. Čak i ako su ga na to nagovorili njegovi savjetnici ili pročelnici, on kao gradonačelnik ipak je potpuno odgovoran.

A još veća muda treba imati da bi se na kraju ljeta u kojemu je pola Splita podivljalo zbog okupacije Žnjana on mrtav - hladan kaže da mu sve to skupa 'izgleda dobro'.

Dapače, da Žnjan kao Žnjan uopće ni ne postoji. Nego je valjda prvi uspjeli trik gradonačelnika iluzionista.

Mi vidimo tridesetak kafića na samoj obali, kaos, nered, blato, prašinu, fekalije i bijedno upropaštavanje najvećeg gradskog resursa na račun par malih poduzetnika i njihovih pokrovitelja.

A on vidi 'uređenu plažu koja izgleda bolje nego ikada', vidi kako 'život radi svoje', vidi 'veći red' i nešto što 'preko dana izgleda dobro, a noću je zanimljivo za mlade'.

Na koncu, kad više nije znao što bi rekao, priznao je da smo na Žnjanu dobili 'dogovoreni nered'.

Treba, kažemo, imati muda nešto tako izjaviti javno i pred kamerama, pogotovo ako znamo da je manje - više sve što se događa na tom platou polulegalno i divlje.

A ono što nas još više treba zabrinuti jesu Baldasarovi kriteriji koje, očito, namjerava primijeniti i u samom centru grada, ionako gotovo utopljenom u tom specifičnom obliku montažnog poduzetništva.

'Meni se sviđa taj određeni šušur', kazat će argumentirajući zašto na Rivu stavlja dvadeset i osam novih pultova, zašto širi svoje beskrajne sajmove - kao pokriće za konstantni vašar - na cijeli centar grada i zašto, po svemu sudeći, odobrava još i čudesne svijetleće reklamne pultove za koje su čak i njegovi vlastiti činovnici u Banovini odbili dati suglasnost.

Što se on jače zalaufa, to će jednog lijepog dana biti teže počistiti sav taj kaos.