MARKO BEKAVAC NA SLOBODI Dobio djelomičnu uvjetnu za pucanje u vrata stana na Skalicama: 'Taj prodaje drogu i truje djecu'

Marko Bekavac osuđen je za pucanje u vrata stana na Skalicama. Sudac mu je dao godinu dana zatvora pa izrekao djelomičnu uvjetnu po kojoj će odslužiti šest mjeseci, a šest neće, ako u roku od tri godine ne ponovi novo kazneno djelo. Nakon objave, Bekavac je pušten na slobodu. Propisana mu je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama temeljem mišljenja sudske vještakinje psihijatrice koja je zaključila da postoji opasnost da će zbog ovisnosti počiniti teže kazneno djelo. 

Bekavac je osuđen jer je početkom godine u dva navrata zapucao na vrata stana na Skalicama u kojem živi Vice S. Ispalio je šest hitaca iz pištolja marke ČZ, prvi put oko 2.30, a potom oko 17.30 sati. U stanu su bili Vice S., njegova majka i još nekoliko osoba dobro poznatih policiji. Jedno zrno je probilo vrata, udarilo o parket na podu hodnika te se odbilo prema ulaznim vratima kuhinje. Samo pukim slučaju nije došlo do ranjavanja prisutnih. 

Bekavac je priznao djelo. Naveo je kako je pucao jer Vice S. prodaje drogu i truje djecu, a surađuje i s policijom. On neće dopustiti da nastavi s dilanjem, a ako to bude učinio, morat će snositi posljedice. Nije znao da ima još ljudi u stanu. Dan prije i on je bio u stanu i rekao Vici da neće dozvoliti da prodaje drogu i cinka ljude. Još je kazao da mrzi sve dilere te da bi ih najradije osakatio. Zakleo se da oštećeni neće smjeti prodavati drogu kada izađe iz zatvora jer će njemu polagati račune. I sam je zaključio da bi za njega bilo najbolje da mu se odredi istražni zatvor. 

Evo i par detalja iz odluke o sankciji. 

'Okrivljeni je počinio kazneno djelo s visokim stupnjem krivnje, ali ne najvišim uslijed smanjene ubrojivosti. Motiv treba promatrati kroz psihički status okrivljenog i ovisnosti o drogama, a što ga je dovelo do toga da počini kazneno djelo. 

Pri odmjeravanju kazne sud je uzeo u obzir niz olakotnih okolnosti na strani okrivljenika koje u svojoj ukupnosti opravdavaju ublažavanje kaznenopravne represije i upućuju na smanjenu potrebu za strožim kažnjavanjem u skladu s načelima individualizacije kazne i svrhe kažnjavanja. 

Okrivljenik je priznao počinjenje kaznenog djela, čime je u značajnoj mjeri doprinio učinkovitosti i ekonomičnosti postupka, osobito s obzirom na smanjenje potrebe za izvođenjem dokaznih radnji, rasterećenje suda i žrtve daljnjeg izlaganja postupku. Time je pokazao procesnu korektnost i prihvaćanje odgovornosti, što u kaznenopravnoj teoriji i praksi predstavlja relevantan indikator niže potrebe za specijalnom prevencijom. Osim samog priznanja, okrivljenik je iskazao i iskreno kajanje, koje nije bilo deklarativne naravi, već je popraćeno izraženim žaljenjem, introspektivnim stavom i spremnošću na prihvaćanje posljedice. Takvo ponašanje ukazuje na unutarnji raskid s protupravnim djelovanjem, što je relevantno s aspekta procjene njegove opasnosti i vjerojatnosti ponovnog počinjenja kaznenog djela. 

Sud je cijenio i da je okrivljenik do sada bio neosuđivan. U svjetlu svega navedenog, sud nalazi da su olakotne okolnosti višestruke, stabilne i izrazite te da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom. Sud nije našao otegotne okolnosti'.