MARKOVIĆ PRED DELOŽACIJU IZ VATROGASNOG DOMA I BOĆALIŠTA: Stavit ću zarez za kraj

U ponedjeljak, prema sudskom rješenju Grad Supetar mora ispraznici stari vatrogasni dom i boćalište 'od stvari i osoba', a kako bi se provela deložacija u korist Svpetrvs hotela.

Emotivnom porukom o svemu se putem Facebooka oglasila supetarska gradonačelnica Ivana Marković. Njezin osvrt prenosimo u cijelosti.

'Razmišljajući o ovom mom postu koji upravo čitate namjeravala sam napisati samo neku suhoparnu i šturu činovničku obavijest o ponedjeljku i rješenju Općinskog suda o izvršenju deložacije zakazane za 16. 05. 2022. u 9 sati za dijelove čestica 842/3 i 845 sve K.O. Supetar koje u naravi predstavljaju vatrogasni dom i boćarsko igraliste. 

Po tko zna koji put čitam predmetno riješenje u kojem piše 'isprazniti prostore slobodne od stvari i osoba'. 

Isprazniti prostore slobodne od stvari i osoba...

Zvuči nevjerojatno jednostavno, barem kad su stvari u pitanju. 

Ali kako isprazniti te prostore od osoba? 

Kako kad su njihove ruke, njihova muka i pot, nihovo zajedništvo utkane u njih?

Kako isprazniti prostore od naših očeva, majki, nonota i nona koje su te prostore gradili?

Kako, kad iz svakog njihovog kantuna zrači vira koju su naši stari gajili da će to sve ostat njihovoj dici?

Nama...

Da bi mi mogili to sve ostavit našoj dici.

Njima...

Nepravda. 

Velika nepravda da ne kažem nešto još gore je nanesena građanima Grada Supetra i to od onih institucija koje su nas trebale štiti od nje.

Od onih institucija koje su u ovoj državi stvorene da se bore za interese nas građana.

Od institucija koje bi trebale raditi svoj posao.

Neću više objašnjavati izvore i povijest ove zavrzlame, svi ste već vjerujem imali priliku to čuti, ako vam se baš da možete me sutra poslušati na TV Jadran u emisiji Potešat, a nešto o genezi svog ovog zla možete pročitati i na ovom linku https://www.vecernji.hr/.../svpetrvs-hoteli-i-fond-oteli... jos iz daleke 2008. godine

Priča traje predugo i u njoj je, od samostalnosti Hrvatske do danas, na ovaj ili onaj način sudjelovao svaki gradonačelnik Supetra.

Neki su napravili puno, neki su napravili nešto manje a neki nisu napravili ništa. Ne želim spominjati imena ni davati nikakve ocjene, svatko zna kakvu je ulogu odigrao u ovoj priči, a ostalo će ionako prosuditi povijest. 

No jednu stvar ću ovdje vrlo jasno kazati, čestice 842/3 i 845 su oduvijek predstavljale i dok sam ja gradonačelnica uvijek će predstavljati sportsko igralište, tu dvojbi nema i neće ih biti. 

Iskreno mi je žao da je došlo do ovoga, svima koji su u bilo kojem trenutku i na bilo koji način nastojali očuvati ova gradska dobra najiskrenija hvala a onima koji su svoju supetarsku dušu bili spremni prodati za šaku dolara poručujem neka bace koji put pogled prema Punti pod kojom sad zanavike spavaju oni koji su to igralište gradili i ostavili nama.

Neka bace pogled, ako mogu... od rampe.

A meni dozvolite da citiram jednog velikog čovjeka koji je na jednom drugom mjestu, u jednom drugom tmurnom trenutku u nastojanju da ohrabri i motivira svoje sugrađane rekao: 'Ovo još nije kraj. Nije čak ni početak kraja. Ali je možda kraj početka...'.

I zato na kraju ovog mog osvrta, koji na koncu nije ispao ni štur, ni suhoparan ni činovnički, jer obzirom na temu koja je životna, emotivna i tiče se svih nas to nije ni mogao biti, neću stavtiti točku

Već samo zarez,', poručuje Marković.