MATIJEVIĆ O DRUGOM POLUGODIŠTU Donose se mjere koje će najviše pogoditi djecu!

Danas je počelo drugo školsko polugodište koje su obilježile sigurnosne mjere zbog tragedije koja se zadnjeg dana prvog polugodišta dogodila u OŠ Prečko. Predsjednik Splitskog SDP-a Davor Matijević smatra kako se donose mjere koje će najviše pogoditi upravo djecu. 

'Političke reakcije, vođene strahom, bijesom, komentarima na društvenim mrežama, prirodnom željom medija za klikovima, dolaze brže nego što se traže promišljena i dugoročno najbolja rješenja. Intenzivno izvještavanje i potenciranje ove važne teme istovremeno  širi tjeskobu daleko izvan Prečkog i Zagreba, dok lokalni i nacionalni političari povlače poteze koji nisu utemeljeni na znanju i iskustvu stručnjaka. Jasno je da se, zbog pritiska javnosti i birača, osjećaju primorani djelovati. Ali po koju cijenu i što to znači za našu djecu?', pita se Matijević.

Naglašava kako će djeca osjetiti strah, napetost, nova upozorenja i ograničenja u zemlji koja, unatoč svemu, i dalje spada među najsigurnije za odrastanje. 

'Ta sigurnost i osjećaj sigurnosti i slobode su vrijednosti koje ne bismo smjeli tako lako izgubiti. Planira se angažirati čak 2000 'operativnih djelatnika za sigurnost'. No, odakle nam toliki broj stručnih, psihološki stabilnih i fizički spremnih ljudi koji žele raditi u osnovnim školama za plaće koje se mogu ponuditi? Ako se druge profesije suočavaju s nestašicom radnika, možemo li realno očekivati da će se na jednom pojaviti upravo ovakvi kadrovi? S obzirom na racionalne i iracionalne strahove prema radnicima iz trećih zemalja to vjerojatno neće biti opcija.  Djeca su već prošla kroz izazove pandemije i improvizaciju na koju smo tada, suočeni s nepoznatim, bili prisiljeni. Danas, kad imamo priliku promisliti i djelovati dugoročno, opet biramo ad hoc rješenja. Je li to zaista najbolje što kao društvo možemo ponuditi?', naveo je Matijević.

U svojoj objavi je istaknuo nekoliko pitanja za koja kaže da bi se svi trebali zapitati.

'Što ovakve mjere i medijsko praćenje čine djeci koja se već suočavaju sa strahom i neizvjesnošću? Što o ovakvim 'rješenjima' kažu psiholozi, sociolozi, pedagozi i stručnjaci za sigurnost? Koji su sve puno izvjesniji rizici s kojima se naši školarci susreću, a da se s njima ne bavimo? Širimo li tjeskobu i paniku umjesto sigurnosti i podrške? I kakav učinak sve to ima na potencijalne buduće počinitelje?

Nisam struka i ne znam što je najbolje, ali ako naša djeca nisu razlog za smirivanje tenzija, okupljanje stručnjaka i očuvanje prava na slobodu i sigurnost, onda kao društvo nemamo nade. Ono što sam siguran da prvi korak nisu kamere, brave ni uniforme - prvi korak moraju biti povjerenje, podrška, stručnost i zajedništvo', zaključio je Matijević.