Milanović na svečanoj sjednici Općine Vela Luka: 'Okolnosti su teške, vrijeme u kojem živimo je nevjerojatno'

Predsjednik Zoran Milanović održao je večeras govor na svečanoj sjednici Općine Vela Luka. Ton je bio znatno smireniji nego pola sata ranije kada je komentirao upozorenje Ustavnog suda. Pozdravio je i HDZ-ovog župana Nikolu Dobroslavića i potpredsjednika Vlade Branka Bačića te komplimentirao načelnici Vela Luke. 

'Često ovdje dolazim s radošću. Uvala je jedna od najljepših na Jadranu. Pamtim svih dvadesetak dolazaka ovdje. Jedan je bio poseban, u kolovozu 2015. došao sam brodom s Hvara, na rivi ekipa iz moje tadašnje stranke, vidim jednu djevojku, mladu ženu. Pitam odakle je. Iz Njemačke, Danske? Kažu mi to je naša domaća cura Katarina Bikić. Dvije godine kasnije postala je načelnica. Ne iznenađuje me da je dobila povjerenje građana. Sve sam dobro procijenio osim da je Hrvatica, a ne Švabica. Te godine sam došao u obilazak radova na terminalu. Bio je osiguran novac, radio je Vijadukt, ali firma je krepala. Tri godine se nije radilo, a sad je konačno gotovo. Dugo je trajalo, skoro devet godina. Ali ipak je to tu. Imate lijepo pristanište, život na otoku se nastavlja. 

Želim vam da nastavite živjeti ovdje. Kada budem dolazio, a dolazit ću, da me uvijek dočeka taj fascinantni stari otočki jezik. Dokle god ga govore ljudi koji imaju škole, a to je slučaj samo ovdje, to je zadnja linija obrane tog starog slavenskog glagoljaškog identiteta. I zbog toga volim doći ovdje. Čak sam branio taj identitet jednog HDZ-ovca u hrvatskom saboru kada ga je jedan krkan iz Vinkovaca napao da ne zna govoriti hrvatski. Čovjek je govorio otočki jezik. 

Želim vam da iskoristite europske fondove, oni su jedini dublji smisao boravka u Europskoj uniji. Ne vidim tu nikakvu zajednicu naroda. Mi smo demokracija, imamo svoja pravila, često ih kršimo na brutalan način, ali ipak sve to zajedno klapa. Nemojmo se zanositi ludim idejama da će to biti sve jedna nacija jer neće. Treba biti lojalan i pošten, što god to značilo. Fondovi su stvar koja čini razliku. 

Da nema Bugarske, mi bi bili zadnji među zemljama koje su bile u socijalizmu. To je kao kada u američkoj državi Arkansas svako jutro mole za dobrobit Mississippija jer dok je Mississippija Arkansas nije zadnji nego predzadnji. Nije to nešto što nas treba zadovoljiti. Moramo biti puno bolji. Ne smijemo se naći u situaciji kao Portugal ili Grčka nakon 10 ili 15 godina korištenja europskih fondova kojima se ne grade tvornice, generatori utjecaja, moći i novca, nacija bez tog je slaba, nego se pitura i krpa, malo uljepšava i dekorira. Super je to, ali tu nema force, nema sile. 

Kada završe europski fondovi, ne smijemo ostati na 70 posto kao Portugal i Grčka. Neće se maknuti nikada. Velike države nije da nas vole, nije da nas ne vole, ali ne daju novac da bi im konkurirali. To ne. U turizmu možda da. Ali u borbi i konkurenciji nacija imaš prostora za uspjeh samo ako brineš o sebi i shvatiš da je jedino tebi i tvojima stalo do tebe. A drugi ako se sete, sete, što bi rekao junak jednog srbijanskog filma. To je lekcija za malu naciju. Biti žilav, sebičan ako treba. Ne pakostan i ne zao. Vrijeme fondova prolazi, a Hrvatska treba naći svoje mjesto pod suncem, ako je moguće neko svoje malo privatno sunce koje će grijati samo nju. 

Bili smo u rujnu u državi Louisiana. Grad veličine Dubrovnika. Tamo ima dosta Hrvata, jaki su i moćni. Došli su kao ljudi s mora, živjeli na drvenim skelama, gradili su crkve i uzgajali kamenice. Prije početka američkog građanskog rata dolazili su uglavnom momci s brodova, Dubrovčani, Konavljani, stotine njih. Tamo su se iskrcali i ubrzo su regrutirani u vojsku Konfederacije da se bore za nešto što im je bilo potpuno nejasna. Od njih stotinjak, trojica su se potpisali križem. Ostali su bili pismeni na razini na kojoj su Škoti i Englezi bili prije 200 godina, a drugi još nisu sljedećih 100 godina. Moji preci iz Dalmatinske zagore još 50 godina nisu naučili držati olovku. Dakle, odavde su otišli najbolji. Moramo zaustaviti odlazak svih i najboljih. I tu Europska unija ne nudi rješenje. 

Okolnosti su teške, vrijeme u kojem živimo je nevjerojatno. Ovdje se vide znakovi truljenja i promjena u Europi koje su po meni nepovratne. Moramo misliti na sebe. Vi mislite na sebe, surađujte, bez obzira na političke opcije jer to je na ovoj razini moguće, na nekim drugima nije', kazao je Milanović.