Foto: Joško Šupić MINIRANJE PERUĆE Đukiću u ponovljenom suđenju 10 godina zatvora, ali ne mora platiti 130 milijuna kuna

MINIRANJE PERUĆE Đukiću u ponovljenom suđenju 10 godina zatvora, ali ne mora platiti 130 milijuna kuna

General major JNA osuđen je za ratni zločin protiv civilnog stanovništva

Borislav Đukić, umirovljeni general major JNA, osuđen je u ponovljenom suđenju za miniranje Peruće na 10 godina zatvora, godinu više nego na kraju prvog suđenja, ali zato presudom nije obavezan podmiriti štetu HEP-u od 130 milijuna kuna, kako je to bilo prije dvije godine kada je objavljena prva presuda. Đukić za sada mora platiti tek 20 tisuća kuna sudskih troškova. 

Predsjednik sudskog vijeća Dinko Mešin pojasnio je kako je činjenični opis iz optužnice donekle drugačiji.

'Ostalo je samo ono što je utvrđeno nesporno. I uz to, obilježja kaznenog djela ostala su ista, nije se promijenila pravna kvalifikacija djela. Negirali ste djelo, ali je sudsko vijeće utvrdilo da ste ga počinili ovako kako je navedeno u presudi. Nemamo dokaza da ste planirali rušenje, ali vas svjedoci stavljaju na mjesto događaja. Prigovorili ste tim iskazima, no to su svjedoci koji su bili na vašoj strani, zašto bi vas neosnovano prozivali i teretili? Svjedok je naveo da ste ga nazvali i rekli da kamion mora proći na Peruću i da ga ništa ne smije zaustaviti', kazao je sudac Mešin. 

Iz činjeničnog opisa izostavljen je dio da je Ratko Mladić naredio Đukiću rušenje brane. 

'Snimka je upitna, ne zna se s kim je Mladić razgovarao. Spominje se samo brana, ne i Peruća. Ispustili smo taj dio, kao i štetu na brani jer bi utvrđivanje oteglo postupak', pojasnio je Mešin. HEP je upućen u parnicu za naknadu štete. 

Olakotne okolnosti Đukiću su bile životna dob i obiteljske prilike, odnosno, bolest supruge i kćeri, a otegotna okolnost sam cilj rušenja brane. 

'Ne radi se nekom bezveznom objektu, već brani i hidrocentrali. Rušenje bi izazvalo katastrofalne posljedice, cijela Dalmacija od Sinja do Omiša bi poplavila, a ugroženo bi bilo 50 tisuća ljudi. Vi ste bili jedan od glavnih zapovjednika. Morali ste voditi računa. Bilo je ratno stanje, ali nije bilo razloga da se uništavaju objekti koji nisu vojni. Mogli ste se i oduprijeti takvom naređenju. Bilo je časnika vaše vojske koji su odbili naređenje jer nisu htjeli razarati Hrvatsku', kazao je sudac Mešin podsjetivši na crnogorskog admirala Vladimira Barovića koji se ubio nakon što je odbio naređenje da flota JRM otvori vatru po dalmatinskim gradovima. 

Đukić je cijelo vrijeme uvjeravao u svoju nevinost te je isticao kako je u doba miniranja Peruće na kraju siječnja 1993. bio u Kninu neraspoređen u očekivanju prekomande u vojsku bosanskih Srba ili vojsku Jugoslavije. Tvrdi da nikakvih planova za rušenje brane nije bilo, nego da su to po svemu sudeći vrlo nespretno i s malim količinama eksploziva počinile paravojne jedinice Milana Babića nakon što je artiljerijska vatra 126. brigade HV-a s položaja na brani potjerala jedinice kenijskog bataljuna iz sastava snaga UNPROFOR-a. 

Đukić tvrdi da su priznanja svjedoka iznuđena torturom i da nikakve veze nemaju s onim što se zaista događalo na Perući. 

Vijeće suca Mešina osudilo ga je za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i kršenje pravila međunarodnog prava za vrijeme okupacije. Kao stvarni zapovjednik 221. motorizirane brigade 9. korpusa JNA, organizirao je rušenje brane s ciljem potpunog potapanja i uništenja gradova nizvodno od Peruće. U branu je na četiri mjesta postavljeno 20 do 30 tona TNT-a. Aktiviranjem eksploziva došlo je do urušavanja brane i prodora vode u postrojenje. Potpuno rušenje spriječili su djelatnici HEP-a, navodi se u presudi.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(82420, "");
Pregledaj komentare