Na Baldasarovo i Fabijanićevo prčkanje po Žnjanu doslovno smo bacili 190 tisuća kuna

Ono što je počelo kao lov u mutnom ne može završiti drugačije nego kao fijasko: Gradsko vijeće odbilo je gradonačelnikov udruženi pothvat s Arhitektonskim fakultetom iz Zagreba i njihovu viziju novog Žnjana. Ne zato što je ona nestručna ili neprovediva - dapače, u odnosu na kaos na terenu ostavlja dojam švicarske preciznosti i austrijske urednosti - nego zato što je cijeli proces od starta do finiša predstavljao javno poniženje cijelog grada.

No gradonačelniku i njegovim suradnicima, prije svega urbanistima i komunalcima, ipak ostaje mala zadovoljština. Uspjeli su nas uvaljati u beskrajnu proceduru i beskonačnu papirologiju, odnosno spriječiti rušenja i dati 'lupešku' desecima ilegalaca na žnjanskoj plaži. Dok se mi budemo zabavljali programskim osnovama, planovima i natječajima, na samoj plaži objekti bespravno posađeni na javnom dobru svojim će vlasnicima donositi milijune, barem još jednu ili dvije sezone. Valjda se to htjelo postići.

Sve je, kažemo, započelo naopako: kad je sazrilo vrijeme za uklanjanje čudovišno nabujalih 'modula od dvanaest kvadrata', koji su bezobrazno okupirali neprocjenjivi gradski resurs, gradonačelnik Baldasar se - nakon godina ignoriranja, neaktivnosti ili čak izravnog poticanja kaubojštine - najednom dosjetio da bi umjesto buldožerima stvar trebalo riješiti urbanističkim planom.

Premda plan već postoji, kakav-takav, samo mu ga je bilo lijeno provoditi.

Potom je u igru pokušao uvući splitski Arhitektonski fakultet i Društvo arhitekata, no oni su pokazali kičmu, ne računajući da će umjesto njih kolo s Baldasarom zaigrati zagrebačke kolege. I tako su nam prošlog tjedna predstavili svoju, 190 tisuća kuna vrijednu viziju, kojom Žnjan izgleda kao s drugog planeta: uredan i zelen, sa sportskim terenima i malim stadionom, sa šetnicom, biciklističkom stazom i nekakvim mini-Jarunom na svom istočnom kraju. Ugledni sveučilišni profesor Nenad Fabijanić kao autor 'programskih osnova', pomoću kojih bi se trebalo krenuti u izradu urbanističkog plana za najveću plažu na Jadranu, svojim profesionalnim kapitalom i pripadajućim egom na popriličnoj razini izvanredno je poslužio kao smokvin list.

Razmišljajući zdravorazumski i na prvi pogled, tko se ne bi složio s uvođenjem reda, pa makar pomoću prečaca i bajpasa? Tko ne bi zažmirio na jedno oko, ako bismo zauzvrat dobili sređen i pristojan gradski prostor? Zar smo navikli na išta bolje?

No ipak, je li nam ublažavanje splitske sramote važnije od vlastitog digniteta, jesmo li zbog toga spremni progutati i uvrede - poput one Fabijanićeve da, valjda iz njegove zagrebačke perspektive, Žnjan nije vrijedan javnog natječaja?

Odgovor je, naravno, ne.

Ne samo iz principijelnih ili idealističkih, nego i formalnih razloga: nije dugo trebalo da Društvo arhitekata Splita otkrije kako se plan za Žnjan uopće ne može raditi bez da se prije njega provede ozbiljan javni natječaj. Što gradonačelnik i njegov savjetnik Dražen Pejković, plaćen isključivo da vodi računa o poštivanju zakona i forme, ne bi shvatili i priznali valjda ni do sudnjeg dana.

A to znači da su, kao što je potvrđeno na sjednici Gradskog vijeća, uludo srajbali naših 190 tisuća kuna.

Baldasarovo i Fabijanićevo prčkanje po Žnjanu trebalo je odbiti upravo iz onih razloga koje je naveo HDZ-ov arhitekt Vjeko Ivanišević, makar nakon uređenja Marmontove bez natječaja on možda nije najprikladnija osoba koja je trebala iznijeti prijedlog: zato što to nalažu struka, propisi i dobri običaji, te zato što su upravo natječaji metoda kojom se - barem teoretski - dolazi do najboljih rješenja. Koliko god nam to zvučalo utopijski.

Nakon višemjesečnog igrokaza, za buduću gradsku vlast u amanet ostaju samo dva ključna pitanja.

Prvo, hoće li i nakon svibnja nastaviti Baldasarovu kukavičku taktiku, podržanu od strane HDZ-ovog ministra, pa pod raznim izlikama nastaviti tolerirati nered na Žnjanu sve dok se na njega do kraja naviknemo?

I drugo, hoće li Split konačno biti u stanju provesti proceduru kako bog zapovijeda, pa u relativno razumnom roku provesti normalan javni natječaj? I, što je još važnije, u ovom slučaju ga doista i realizirati, a ne pospremiti u ladicu ili izmasakrirati njegove rezultate toliko da - kao u slučaju Zapadne obale - više ni ne prepoznajemo što se uopće tu trebalo graditi...