Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Čitatelj Na igralištu u Lučcu djeci prijete zmije i pasji izmet

Na igralištu u Lučcu djeci prijete zmije i pasji izmet

Grad se oglušuje na višegodišnje apele stanovnika, sami morali skinuti truli 'tapet' dok čekaju obećanu travu

Ogorčeni stanovnici splitskog gradskog kotara Lučac, osjećajući se izvaranima i poniženima, nakon dugo godina strpljenja o problemu školskog igrališta odlučili su progovoriti za Dalmatinski portal. Ožalošćeni maćehinskim odnosom gradskih otaca podsjećaju nas na agoniju koju, u strahu za zdravlje i živote svoje djece, već godinama proživljavaju. Naime, igralište, koje nikada formalno nije prepušteno svojim korisnicima, izvor je zaraze, s njega prijete zmije i pasji izmet, a odnedavno se na njega započeo i urušavati zid Tvrđave. 

'U samom početku su nam prodali priču da će se na igralištu (tada betonskom) staviti trava radi kluba hokeja na travi, ali da uopće nećemo ni primijetiti da taj klub tu igra utakmice ili trenira već da ćemo moći kad god hoćemo doći igrati.Tri godine nakon još čekamo na taj prvi trening tog famoznog kluba. Zar je bilo potrebno prevariti djecu i uništiti kakvo takvo dobro infrastrukurno igralište s nekakvim nekvalitetnim tapetom radi izbora kojim se bližilo vrijeme? Čini se da neke uopće nije briga za omladinu i za njih ne vrijedi izreka,  'Na mladima svijet ostaje'', kažu.

Podsjećaju kako im je prošlo ljeto na njihovom famoznom 'školskom' prišao čovjek koji se predstavio kao 'član gradske uprave'. Pričajući tako o svemu vezanom za sport na red je došlo i  igralište. Naravno, odmah su mu se požalili na katastrofalnu infrastrukturu i uvjete koji jednostavno ne omogućavaju normalnu igru za prvenstveno djecu, ali i odrasle koji žude za rekreacijom. Nakon njihovih žalbi čovjek  je obećao da se ništa ne moraju brinuti  'da će on pokrenuti projekt za preuređenje igrališta i da će već u deseti mjesec okupiti ljude i započeti radove; maknuti taj nesretni tapet s nogometnog, ali i košarkaškog igrališta, da će srediti okolinu (zabetonirati rupe koje se nalaze kraj igrališta), staviti nove koševe'.

'I evo na današnji dan skoro godinu dana nakon naše drago 'školsko' trune. I dalje uništeno tapetom, trava narasla i do 3-4 metra, svakodnevno nastanjeno psima kojima tu nije mjesto i čiji su vlasnici više puta upozoravani da tu ne smiju dovoditi pse, ali na jednu uho uđe na drugo izađe. Da ne bi to bilo to pobrinuo se neki 'pametnjaković' iz kotara koji je naredio da se uz igralište, bez iti malo razmaka sagradi mali zidić dug 40-ak metara. Na naše ponovne proteste zašto se to napravilo dobili smo odgovor: radi mogućnosti urušavanja svima poznate nam Tvrđave. Smiješno, ali to je i dalje istinito. Zar nam treba još jedan Hrvoje Ćustić (nogometaš koji je preminuo od udarca glavnom u zid na nogometnom igralištu op.a.) da bi se netko opametio i da bi shvatio da igralište jednostavno ne smije biti u ovakvom stanju u kakvom je? Pa kome je potrebno da se na jednom nogometnom igralištu nastanjuju zmije i svakakve druge životinje?', očajni pitaju stanovnici Lučca mjerodavne.

Unatoč svemu djeca i dalje dolaze na igralište i igraju. Oni i njihovi roditelji stalno se pitanu zašto druga igrališta, puno udaljenjija od njihovih kuća, izgledaju tako lijepo i uređeno? Zašto ne bi i njihovo? 

Nekome je, čini se dosta svega, dosta mu je stalne brige za djetetom kada ga pusti da se izađe vani igrati, hoće li mu se što dogoditi, pa je krenuo sam na svoju ruku i skinuo je tapet. 

Možda će taj očajnički čin i ovaj apel s Lučca uroditi barem jednim brižnim pogledom iz Banovine prema ovom kvartu u srcu Splita koji je ionako infrastrukturno ugrožen.

Vaša reakcija na temu