Na jugoslavensku zastavu u Splitu reagirala i Socijalistička radnička partija Hrvatske

Na koncert Bijelog dugmeta u Splitu reagirala je Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP). Oni se čude zbog reakcije javnosti na jugoslavensku zastavu na panou za vrijeme izvođenja pjesme 'Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo'. 

'I dok je za gotovo 15.000 posjetitelja to bila dobra zabava, a pjesme i slikovni prikazi nisu nikoga vrijeđali, a samo rijetki su zvižducima izražavali svoje nezadovoljstvo, potekla je lavina 'dušobrižnika', od pojedinaca do političkih stranaka, koji ne samo da osuđuju ovaj događaj zbog navodnog kršenja rezolucije EU o izjednačavanju komunizma s fašizmom (što je samo po sebi glupost, s obzirom na to da su narodi Jugoslavije, pa tako i Hrvatske, koje su vodili komunisti i kroz NOB dali značajni doprinos pobjedi Antifašističke koalicije nad fašistima) tražeći zabranu i izgon pjevača Alena Islamovića iz Hrvatske, dok Domovinski pokret prijeti vlasti, kojoj i sam pripada, da će, ako ne reagira 'uzeti pravdu u svoje ruke i počistiti...' što je zlokobna i prijeteća najava protuustavnog i nezakonitog djelovanja, najava kaosa', navodi Ranko Adorić u ime SRP-a.

Zanima ih kako to da se i kod drugih izvođača koji su nastupali u Hrvatskoj, poput Lepe Brene i drugih, nije reagiralo ovako neprimjereno?

'Ujedno, što bi se dogodilo recimo SRP-u da je javno iznio jednu ovakvu tvrdnju? To bi se tumačilo kao poziv na pobunu, protudržavnu aktivnost, kršenje zakona i sankcije. Stoga energično tražimo od Vlade da se javno ogradi od ovakvih opasnih nakana onih koji su se prihvatili ozbiljne uloge vođenja države i društva. A tko se to zapravo u Hrvatskoj boji Jugoslavije? Upravo oni koji su ovom narodu i narodnostima u njenom stvaranju obećali 'blagostanje', a zapravo su je uništili', dodaje Adorić.

Podsjeća kako je Jugoslavija, pa tako i Hrvatska s njom, iza Drugog svjetskog rata u obnovi zemlje izgradila brojne privredne i društvene resurse, zapošljavajući veliki broj svojih građana te vodila vanjsku politiku miroljubive koegzistencije i općeg razoružanja u svijetu. 

'Stekla je poštovanje i uvažavanje kao jedna mala zemlja od strane cijelog svijeta, posebno ličnost Josipa Broza Tita kao lidera Nesvrstanih zemalja, čije mišljenje je bilo važno i najjačim svjetskim silama. Bila je to zemlja jedinstvenog socijalističkog radničkog samoupravljanja, gdje je radnik podignut na Ustavni pijedestal, zemlja besplatnog školstva i zdravstva, stambene i dr. socijalne politike, odvojenosti crkve od države... Nasuprot tome, događaji 90-ih, na kraju prošlog stoljeća, nazvane 'demokratske promjene', nisu donijele našim građanima povećanje životnog standarda, već stvaranje šačice vlastodržaca koji mijenjaju zakone, kako bi sebi prigrabili valjane vrijednosti, prodali i/ili zatvorili sve kapitalne privredne resurse i ostalu industriju, a zatim i poljoprivredu, gdje uvozimo i ono što smo izvozili, a radnike i umirovljenike preveli u sirotinju koja zimi u kaputima gleda televiziju, a mnogi kopaju po smeću', navodi.

Ističe i kako su vodili katastrofalnu demografsku politiku otjeravši preko milijun naših građana u emigraciju.

'To je rezultiralo odljevom stručnog kadra; zatim uništili zdravstvo gdje naši pacijenti(ce) moraju u druge države zbog osporene ustavom zajamčene medicinske zaštite (pobačaj i dr.), uveli duge liste čekanja da bi zaradio privatni sektor; gdje školujemo kadar za izvoz koji nam fali, a uvozimo strane neškolovane i nestručne koji ne znaju niti jedan strani jezik; gdje nema za djecu s posebnim potrebama i vrtiće, a ima za rabljene avione, borna vozila...

Posebno je nekada progresivni Split u 'demokraciji' iskazao opaki revizionizam prema sudionicima svog najslavnijeg dijela prošlosti - partizanskim borcima, kojima ukida prava, umanjuje mirovine, uništava spomenike, a sramnom odlukom Gradskog vijeća Splita 1992. briše imena ulica, trgova, ustanova, vrtića, poduzeća, škola koje su nosile po ličnostima i događajima iz NOB-e, dok ulice dobivaju ratni zločinci i međunarodni kriminalci.

Istina je jedna, a to je da je većina naših građana u Hrvatskoj izuzetno nezadovoljna, ali Vlada ima tamne naočale s kojima se to ne vidi', zaključuje Adorić.