Načelnik Vira naplatio 153 tisuće kuna općinskim firmama, direktorima naložio da se sastaju u njegovom kafiću

Uskok je podigao optužnicu za zlouporabu položaja i ovlasti protiv Kristijana Kapovića, dugogodišnjeg načelnika Općine Vir, trenutnog hrvatskog turističkog rekordera. Kapovića terete da je 21. rujna 2015. naložio direktorima i ravnateljima trgovačkih društava i ustanova Općine Vir te pročelnicima općinskih odjela da se ubuduće svakog radnog dana moraju obavezno sastajati na koordinacijskim sastancima u njegovom lokalu Vagabundo, istaknuvši da će nedolazak tretirati kao izostanak s posla i da će rezultirati gubitkom radnog mjesta.

Od 22. rujna 2015. do 1. lipnja 2018. održavali su se sastanci na kojima su se konzumirala pića. Račune je Kapović, kao vlasnik lokala, ispostavljao trgovačkim društvima i ustanovama Općine Vir. Tako je Čisti otok d.o.o. za komunalne djelatnosti platio 104 računa u iznosu od 35.242 kune, Vir održavanje d.o.o. 102 računa u iznosu od 32.396 kuna, Vir turizam d.o.o. 111 računa u iznosu od 37.325 kuna, Vir zaštita 78 računa od 27.148 kuna, Virsko komunalno gospodarstvo 30 računa u iznosu od 9.902 kuna, Vodovod Vir 119 računa u ukupnom iznosu od 40.047 kuna. Dječji vrtić Smješko platio je 66 računa od 22.328 kuna. Ukupno je plaćeno 153.700 kuna.

Kapović je negirao inkriminacije koje je nazvao apsurdnima. Smatra da je afera 'kava-čaj' rezultat sprege policije i Državnog odvjetništva te nastojanja da ga se pod svaku cijenu zaustavi u daljnjem političkom djelovanju. Osporio je navode svjedoka optužbe, bivšeg direktora Turističke zajednice kojeg je razriješio 2018. zbog neurednog obavljanja radnih zadataka i netransparentnog trošenja te administratorice tvrtke Vir turizam kojoj je 2016. uručen otkaz. Kapović je kazao kako je dobro imovinski situiran i kako već godinama ostvaruje milijunske prihode kao poduzetnik u ugostiteljstvu i turizmu te nije imao nikakvog razloga i motiva upuštati se u nešto nezakonito i vršiti pritisak na svoje suradnike da se sastaju u njegovom lokalu kako bi mu povećali promet jer iznos imovinske koristi za koju ga terete za njega predstavlja zanemarivu stavku u kućnom budžetu zbog koje se ne bi nikada izlagao riziku kaznenog progona.

O sastanku na kojem su dogovoreni koordinacijski sastanci, Kapović kaže da je s ljudima koje je postavio za suradnike nije imao problem u komunikaciji, ali da njihova međusobna koordinacija i suradnja nije bila na zadovoljavajućoj razini. Naveo je kako je njegovo nezadovoljstvo kulminiralo kada je saznao da su dvojica direktora komunalnih tvrtki zasebno uputili kamione po robu u Split kod istog dobavljača umjesto da su dogovorili da jedan kamion pokupi robu za jednu i drugu firmu. Okupio ih je u vijećnici i poručio da se ubuduće moraju viđati svaki dan i međusobno usklađivati svoje aktivnosti kako se ne bi ponavljale slične situacije. Priznaje da je tada malo grublje reagirao prema suradnicima govoreći kako to što rade nije normalno i da neće više prihvatiti ničija opravdanja i izvlačenja.

Sutra su mu javili da su direktori i pročelnici dogovorili sastanak u njegovom kafiću te su ga zamolili da im se on obrati s par riječi, što je i učinio. Održao je motivacijski govor od 20 minuta. Upozorio je prisutne da moraju promijeniti odnos prema poslu i ubuduće se svakog dana ujutro sastajati radi usklađivanja aktivnosti i poboljšanja radnih rezultata. Nakon toga je napustio sastanak počastivši prisutne pićem. Tvrdi da nije sugerirao mjesto održavanja sastanaka, smatra da je to nebitno. Inače drži svoj kafić najprimjerenijim mjestom za održavanje takvih sastanaka jer je pristojnije uređen od drugih i radi cijelu godinu. Općina Vir ima u svom vlasništvu i restoran koji radi cijelu godinu i u blizini je sjedišta svih općinskih tvrtki, no Kapović kaže da se radi o seoskoj krčmi i menzi koja zbog svog ambijenta nije prihvatljiva za takva okupljanja.

Ne drži problematičnim što je suradnicima priprijetio otkazom ako izostanu sa sastanka jer je njegova ideja bila da sastanke učini obaveznim dijelom radnog rasporeda suradnika. Ne zna kako izgledaju sastanci u njegovom kafiću jer se kratko zadržao tek par puta kada je bio u prolazu. Kaže kako su način plaćanja direktori sami osmislili. Njemu je to logično jer im pripada pravo na reprezentaciju i ugošćavanje poslovnih partnera. Ne vidi nikakvu koliziju između svoje privatne djelatnosti i javne dužnosti koju obnaša. Tvrdi da nije utjecao ni na koga da mora doći u njegov kafić. Požalio se kako je zbog održavanja sastanaka ostao bez gostiju koji su ga u tom terminu ranije posjećivali. Nije, kaže, imao nikakvog razloga inzistirati na sastancima u svom kafiću jer mu ne donose nikakvu poslovnu korist.