NADOPUNA Nepo Kuzmanić: Obitelj Smoje je doselila 1540., a Kragići su prisutni u Splitu od 1651. godine

Sto najstarijih splitskih obitelji na Dalmatinskom portalu prikazane su na temelju članka iz Sl. Dalmacije iz 1987. godine koji je plod četverogodišnjeg rada mene i mojeg rođaka Bruna Kuzmanića. U svojem bavljenju materijom o kojoj je riječ od tada pa do današnjih dana ja sam na osnovu novih saznanja mnogo toga ispravio i promijenio, nastupajući na radiju, televiziji u tisku, te u četri objavljene knjige 'Splitski plemići: Prezime i etnos', 'Splitske obitelji u zemljišniku iz 1832. godine', 'Splićani u Zagrebu', 'Splitski građani: Prezime i etnos i drugi članci'.

Nema dvojbe da su najstarije splitske obitelji Cipci, Cindro, Grisogono i Tartaglia, prisutne u Splitu u XII stoljeću, a vjerojatno još nekoliko stotina godina, što radi nedostatka dokumenata ne mogu decidirano ustvrditi. Kod svrstavanja ovih obitelji korektno je ispred svake od njih napisati 1.-4. Splitska obitelj Grisogono sa zadarskom ima samo zajednički predložak za prezime o čemu sam pisao u svojoj posljednjoj knjizi, ali i na Dalmatinskom portalu.

Obitelj Bižaca kontinuirano je prisutna u gradu od 1528. do 1778. godine kada je Mate Bižaca sin meštra Karla oženio Splićanku Jelu Pilić. Međutim ovaj par je sa svojom kćeri iselio iz Splita. Od 1821. u Splitu pratimo bačvara Antu, sina Josipa Bižace iz Postira i Splićanke Mare Tecilazić, koji je oženio Anđelu Desquero korijenima iz Apulije. Njihova djeca i unuci, pomorskih zanimanja prisutna su u gradu do 1918. Eventualnu, vrlo vjerojatnu vezu splitskih i postirskih Bižaca, moglo bi se ustanoviti analizom postirskih matica.

Obitelj Smoje, koja se kao Smoljanović spominje s uskočkim obiteljima Mojtić i Jelačić 1540. godine, očito je uselila u grad nakon pada Klisa. Zabilježiti će da su obitelji Mojtić i Smoje zajedno ribarili i u XX stoljeću. Obitelj Smoje je prisutna u gradu od 1540. godine.

Obitelj Mašković (ne Blašković) doseljava u Split također nakon pada Klisa 1537. godine, a prvi put se spominje u gradu 1541, s napomenom da su došli iz sela Kuk (staro selo napušteno nakon turskih osvajanja, nedaleko od današnjih Kučina, naseljenih za vrijeme ili nakon Morejskograta (1684-1699.).

Splitski Katunarići doselili su u grad iz Poljica nakon velike kuge 1607., a potječu od Stipe koji je prije 1610. oženio Splićanku Dominu Paić, te Marka Katunarića koji je 1620. oženio Klaru Radojević. Nešto raniji podaci ne odnose se na težačku obitelj, već na stariju obrtničku, koja će kao Cattonari biti primljena u splitsko plemstvo, o čemu pišem u knjizi 'Splitski građani'.... 

Obitelj Manola prisutna je u gradu od 1552. kada se spominje Manoli Paleolog, kapetan grčkih pješaka otac rodonačelnika obitelji Dominika Manole koji će prezime dobiti po očevom imenu, o čemu se može čitati u mojoj knjizi 'Splitski građani...' Manole su grčkih korijena, dok su po majci Luciji Kuzmanić podrijetlom iz Rogoznice (omiške dakako).

Obitelji Šakić koja se spominje 1658. ne navodi se provenijenca, a u to vrijeme nalazimo je u Žeževici (ne Žrnovnici) što je nedostatno za sigurno utvrđivanje podrijetla.

Obitelj Tommaseo iz Brača izumire 1833., nakon čega u Split dolaze njezini srodnici iz Postira, o čemu se može čitati u mojoj drugoj knjizi Split u zemljišniku, odnosno Splićani, obitelji i prezimena.

Obitelj Baras s Čiova, koja se spominje 1647., promjenit će prezime i danas ih nalazimo kao Mišadine, o čemu se također može čitati u gore spomenutoj knjizi.

Iz pregleda splitskih obitelji neopravdano su izostavljeni Kragići iz Poljica prisutni u gradu od 1651. godine.

Treba kazati da su brojne obitelji od kojih navodim Juričiće, Nikoliće, Sinovčiće, Markovine, Mateljeviće, Parešiće izumrli ili iselili, Što temeljem prisutnih prezimena u Splitu i ne bi mogli zaključiti. No. ponovit ću po tko zna koji put da isto prezime ne znaći isti rod te da 160 Sinovčića i 50 Markovina u Splitu 2001. godine ne pripadaju starim Splićanima.