NAGRAĐENI SPLIĆANIN Gordan Turković nam otkriva kako su 'Brački pupoljci' natjerali političare na akciju

Prošloga je tjedna kampanja 'Nešto zbilja važno', kojom su udruga 'Brački pupoljci' i agencija CTA komunikacije djeci s teškoćama u razvoju s hrvatskih otoka omogućili besplatan trajektni prijevoz na terapije na kopnu, osvojila Grand PRix Hrvatske udruge za odnose s javnošću (HUOJ), najprestižniju hrvatsku nagradu za odnose s javnošću. O tom hvalevrijednom projektu porazgovarali smo s Gordanom Turkovićem, Splićaninom i izvršnim direktorom CTA komunikacija. 

Što vas je, kao agenciju, potaknulo da se uhvatite ukoštac s izazovima djece s teškoćama u razvoju s naših otoka? 

- Sve je počelo s peticijom koju mi je lani u ožujku poslao moj prijatelj iz djetinjstva, Supetranin Mate Mladina. Naime, on na sve moguće načine već godinama nesebično pomaže djeci i roditeljima iz udruge 'Brački pupoljci' kako bi im olakšao svakodnevni život. U sklopu te peticije nalazio se opis 10 godina duge povijesti neuspješnih zahtjeva i molbi od strane udruge prema vladajućima da konačno omoguće besplatan trajektni prijevoz za otočku djecu s teškoćama u razvoju. U tom su se periodu naslušali obećanja svih mogućih dužnosnika, ali sva su ostala neispunjena. Potrebno je bilo promijeniti samo jedan jedini članak 47. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom prijevozu. Čak su i odbijani nekoliko puta u saborskim odborima. Poprilično me je šokiralo saznanje da otočka djeca s teškoćama u razvoju nemaju ovo pravo ako, recimo, znamo da je isto omogućeno školarcima i studentima s otoka. Dakle, njihovim vršnjacima. U isto vrijeme obitelji u kojima obično jedan roditelj ne radi zbog brige o djetetu, moraju putovati i do četiri puta tjedno na neophodne terapije na kopno i na to trošiti oko 3.000 kuna mjesečno. Izračunali smo da je to nešto više od polovice prosječne otočke mjesečne plaće. Uz sve to, na otocima zdravstvene ustanove jednostavno nemaju kapaciteta za pružanje prijeko potrebnih terapija toj djeci, a privatnim terapeutima se ne isplati dolaziti na otoke. Pazite, otok Brač je relativno blizu kopna, a što je s udaljenijim otocima, poput, recimo, Lastova? Troškovi su tu još veći, uz sve druge izazove koje ove obitelji imaju. 

Sva ta saznanja te osjećaj da se događa velika nepravda prema jednoj od najranjivijih skupina u Hrvatskoj, potaknula nas je da se angažiramo i pomognemo našim prijateljima.

'Brački pupoljci' bore se za ovo preko 10 godina, što se točno promijenilo 2019. da su vladajući konačno odlučili poslušati i promijeniti zakon? 

- Začudo, ova tema gotova da u tom desetogodišnjem periodu nije bila zastupljena u medijima, što je, posljedično, dovelo do toga da hrvatska javnost uopće nije bila upoznata sa situacijom. Shvatili smo to iz brojnih razgovora koje smo proveli s ljudima ususret naše kampanje. Svi su bili jednako šokirani kao i mi kada su saznali da su otočkoj djeci s teškoćama u razvoju ugroženi odlasci na terapije zbog ogromnih financijskih opterećenja, a da sve te hrvatske vlade nisu poduzele ništa da to riješe. 

Ključna promjena dogodila se u razmišljanju članova udruge koji su, nakon posljednjeg odbijanja u saborskom Odboru za pomorstvo, promet i infrastrukturu, odlučili da više neće čekati vladajuće. To se dogodilo u ožujku prošle godine, a već 1. travnja se praktički krenulo u ono što je danas poznato kao kampanja 'Nešto zbilja važno'. Skidam kapu svim tim hrabrim roditeljima i djeci koji su ustrajali u ovoj borbi do kraja, nije im bilo nimalo lako. Pravi su junaci.

Možete li ukratko opisati tijek kampanje 'Nešto zbilja važno'? 

- Potrebno je bilo povećati svijest javnosti o ovoj temi i na početku smo uporno radili na tome da dobijemo barem poneki članak na portalima. Vjerovali ili ne, unatoč tematici, na početku nije bilo lako nametnuti priču 'Bračkih pupoljaka' na medijsku agendu, ali kada smo konačno uspjeli, tema se brzinom munje proširila svugdje. Na kraju su reportaže o ovom zahtjevu u velikom broju bile prisutne, kako na portalima, tako i na televiziji, novinama i različitim radijskim postajama. Na taj je način čitava Hrvatska direktno od članova 'Bračkih pupoljaka' mogla čuti o svim izazovima s kojima se svakodnevno susreću. Naš mali tim pojačan je i s Ginom Victorijom Damjanović koja je iznijela ogroman dio ove priče, a otprilike smo u to vrijeme osmislili i slogan kampanje koji se pretočio u popularni hashtag za dijeljenje. Naime, preko društvenih mreža uključili su se i brojni građani koji su izrađivali vlastite fotografija i videa s #nestozbiljavazno, putem kojih su zahtijevali od vladajućih da se konačno donesu izmjene Zakona za djecu s teškoćama u razvoju sa svih hrvatskih otoka. Jako je značila i ogromna potpora slavnih osoba koja se širila internetom, njihov je doprinos bio ključan za kampanju koja je odrađena s 0 kuna i ovisila je isključivo o organskom dosegu. Hvala svima, oni dobro znaju tko su. 

Priča se zakotrljala. Odjednom 'Brački pupoljci' više nisu sami u svojim zahtjevima te ih se više nije moglo ignorirati. Zaredali su pozivi i sastanci s članovima Vlade, niz priopćenja i reagiranja na pojedine neistine te novo odbijanje, ovaj put u saborskom Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku. Sve je to kulminiralo srpanjskim protestom u supetarskoj trajektnoj luci. Blokiran je iskrcaj trajekta na 120 sekundi za 120 mjeseci što se 'Brački pupoljci' bore za temeljno ljudsko pravo za svoje članove. Vlada je ubrzo nakon toga posebnim Zaključkom dala besplatan trajektni prijevoz za djecu s teškoćama u razvoju sa svih otoka, a u studenom su jednoglasno u Saboru izglasane i cjelovite izmjene Zakona. Ovime je konačno ispunjen i krajnji zahtjev udruge, a to je da ovo pravo mora biti zakonski zagarantirano te da odlasci na prijeko potrebne terapije na kopno otočke djece s teškoćama u razvoju ne ovise o dobroj volji trenutne vlasti ili nekog od brodara. Veseli i činjenica da su jednako pravo u sklopu tih izmjena dobile i ostale zanemarene skupine putnika s invaliditetom i teškoćama. 

Ovo nije jedini dobrotvorni projekt koji ste radili kao agencija. Što vas motivira da svoje vrijeme odvajate u humanitarne svrhe? 

- Znate, imam tu sreću da su dio tima CTA komunikacija ljudi koji dijele jednake vrijednosti i poglede na život. Uz Petra Tantu kao suvlasnika, tu su i Valentina Mezdić i Eli Čerkezović koje su jako puno pomogle da dođemo do cilja s 'Bračkim pupoljcima'. Nedavno nam se kao voditelj digitalnog marketinga pridružio i Velimir Hlupić te odlično uklopio u sustav vrijednosti koji gajimo. Kroz ovaj posao stekli smo određena znanja i vještine za koje držim da smo dužni iskoristiti da poboljšamo situaciju u našem društvu. 

Uz 'Bračke pupoljke', lani smo tako surađivali i sa zagrebačkom udrugom OZANA i njihovim Štrikeraj Caffeom koji se bave promicanjem terapeutskog pletenja među osobama s intelektualnim teškoćama i djecom s teškoćama u razvoju, kao i pojedincima s multiplom sklerozom, stresom i sličnim zdravstvenim izazovima. Zajedno smo osmislili i proveli kampanju 'Upletimo se'. Naime, njihovi štićenici pleli su vunene kvadratiće koji su se kasnije upleli u tople deke za zagrebačke beskućnike. Imali smo nekoliko medijski jako dobro popraćenih događaja i niz aktivnosti, a snimali smo i poučna videa o pletenju za djecu i odrasle. Kampanja je privukla i brojne druge građana koji su nam slali svoje kvadratiće, a prešla je i granice Hrvatske. Tko je bio u Zagrebu za Advent, mogao je na Europskom trgu vidjeti vuneni božićni bor od četiri metra koji su vrijedni ljudi iz OZANE i Štrikeraj Caffea ispleli kao simbol ove kampanje i brige za najranjivije skupine našeg društva.     

Na kraju, osim pomaganja udrugama da promijene Zakon, čime se još sve bavi Vaša agencija? 

- Petar i ja gotovo već deset godina radimo ovaj posao, kalili smo se u drugim tvrtkama i organizacijama, a vlastitu agenciju odlučili smo osnovati prije 1,5 godinu. U tom relativno kratkom periodu postojanja CTA komunikacija, stigli smo surađivati s nizom klijenata iz različitih sektora, a nedavno smo dobili i spomenutu nagradu. Vjerujem kako to sve zajedno govori da smo na pravom putu. 

Volimo otkrivati nove načine komunikacije i pristupe, što nam razvoj tehnologije itekako dopušta, te izbjegavamo šablonski način rada. Drugim riječima, svakom klijentu i projektu prilazimo na nov način i izrađujemo i provodimo komunikacijske strategije prilagođene njima. Bavimo se i edukacijama i komunikacijskim treninzima. Jako puno vremena posvećujemo analizi prije nego što u uđemo u neku priču. Na kraju krajeva, upravo nam je takav pristup otkrio najbolji način kako osigurati javnu podršku i posljedično izmjenu zakona za 'Bračke pupoljke'.