Nansi Ivanišević: Split treba brendirati kao 'svjetsku luku sporta'

Splitski sport je čudo. Imamo toliko svjetski uspješnih sportaša, ali su njihovi uspjesi, nažalost, plod isključivo rada pojedinaca: njih samih, roditelja i trenera. Sustavnog pristupa, koji sport, kao i sve druge javne politike trebaju - nema. Stihija nažalost odlučuje o budućnosti novih imena koja neprestano izranjaju, radeći u gotovo nemogućim uvjetima. Nakon MIS-ovih objekata, već 40 godina razvoj našeg sporta i uspjeh sportaša uglavnom ovisi o suncu, moru, Bačvicama i ...dišpetu. Nevođeni grad i posljedično izgubljena uprava jednostavno nemaju ideju što raditi s tim darom Božjim - mišljenja je Nansi Ivanišević, kandidatkinja Domovinskog pokreta za  gradonačelnicu Splita.

- Kao što podržavam vizionare urbanog razvoja metropolitanskog Splita, tako bih podržala i viziju Željka Ercega iz 2009. po kojoj je Split trebalo brendirati i kao 'svjetsku luku sporta', a novac za ulaganje u razvoj sporta i novih talenata uzimati iz prihoda od sportskog turizma. Uređene spomen lokacije u čast Hajduka, Splita, POŠK-a, Jadrana, Mornara, Gusara, Ivaniševića, Pilića, Ančića, Franulovića, Blanke, Draganje, Đurđice, Balića, Metličića, Celenta, Mrduljaša... itekako mogu imati značajnu ulogu u gospodarskom razvoju i puno većoj međunarodnoj afirmaciji grada, pružajući razloge dolazaka sportskih fanova, školovanja u brendiranom gradu sporta, proizvoda s brendom Splita kao sportskog grada, seminara i drugih kongresnih događaja koji mogu generirati prihode, a razvoj sporta dobiti povratna sredstva iz tog dijela turizma. Svakako, to podrazumijeva i da splitski sportaši svjetskih uspjeha budu vodeći splitski ambasadori s glavnom ulogom u dočeku stranih delegacija ili odlasku Splita u svijet, da im se prizna ono što su postigli, te da njihov trud bude mladima uzor - rekla je Ivanišević.

Još je dodala:

- Prema viziji mladog kanadskog arhitekta Vjerana Hodka, Split je grad koji zaslužuje pravi, suvremen u komunikaciji sa svijetom, Muzej sporta. Nažalost, tek zahvaljujući entuzijastima zasad postoji samo Udruga za osnivanje Muzeja sporta Splita, koja čuva brojne eksponate, jer Grad ne zna što bi s tim jedinstvenim fundusom. Moja kritika je upućena gradskoj upravi, svim gradonačelnicima, svim odgovornim dužnosnicima, osobito županijskim pročelnicima i ministrima kulture i sporta koji od 2006. godine nisu omogućili da iznimno važna inicijativa, predvođena potpuno predanim ljudima, na čelu s gospodinom Zdravkom Reićem, postane jedan od najljepših muzeja Splita. Kad shvatimo da je sport dio kulture življenja Splita, neodvojivi dio našeg identiteta i temperamenta, onaj koji visoko 'diže letvicu', možda ćemo shvatiti i koji su potencijali natjecateljskog Splita i u politici. Jer, dragi Bog nam je dao sve, ali od nas se traži odgovornost, znanje i red da to sve stavimo u službu vlastite budućnosti.

Zaključno, i u svemu isto: spomenute vizije, kao i brojne druge su, bez obzira na pozitivne reakcije građana, osobito sportskog Splita, završile u bespućima ladica gradske uprave i slučajnih gradonačelnika. A upravo to je posao pravog gradonačelnika, a možda još bolje, gradonačelnice: ne dopustiti da ideje nestanu u bunaru bez dna, da vizionari koji su ih s ljubavlju ponudili svom gradu ostanu i bez elementarnog - hvala, a kamoli bez učinkovitog i obrazloženog odgovora stručnih službi. Posao pravog vođe grada je potaknuti sve na sudjelovanje, ohrabriti konkurentske vizije, omogućiti brzu, pristojnu i učinkovitu komunikaciju te ukoliko su prijedlozi usvojeni, jasne rokove i način realizacije. Samo ćemo tako postati grad u kojem se ostaje.