Naša porezna reforma: Raspadajućem automobilu pod hitno poliramo izgrebana lijeva vrata!

Malo sam se strpio s pisanjem. Čisto sam želio vidjeti kako će proći cijela ova porezna reforma. I sad na kraju mogu reći - lagano. Što je, naravno, bilo potpuno očekivano. Jer i dalje se ne reže nabujala ortačka ogromna birokracija, i dalje se nitko ne pita zašto imamo više općina od Francuske, zašto su nam porezi toliko visoki…

Što se trebalo izaći ususret poreznim konzumentima - izašlo se. Bez obzira na zaduživanje. Proračun je ponovno u deficitu (koji će se financirati dugom) i tako imamo de facto - nepromijenjenu situaciju. Odnosno, ako ćemo iskreno - kozmetičke popravke. U raspadajućem automobilu mi smo odlučili pod hitno ispolirati izgrebana lijeva vrata. Ostalo nas trenutačno ne brine.

Vlada je odlučila neke poreze smanjiti (i to je dobro), no ne namjerava dirati u rashode, a onda analogno tome dolazi u situaciju da rupe od smanjenja mora popuniti povećanjem nekih drugih poreza. I tako se spiralno vrtimo u provaliju, sve dok se ne odluči poraditi i na rashodovnoj strani proračuna.

Ipak, jedna vijest, iako popraćena, nije imala velikog odjeka uslijed većih pregovora. Ona naravno pogađa one male, u ovom slučaju male tvrtke koje jedva danas preživljavaju. Broj malih tvrtki se u krizi konstantno smanjivao, ali to nikog pretjerano ne zabrinjava. Upravo privatni sektor, male tvrtke i obrti, generiraju svu dobit i plaćaju poreze od kojih se država hrani. No to kao da nitko ne shvaća.

I tako male tvrtke koje se i ovako žale na ogromnu birokraciju, veliki broj propisa, nebrojeno puno fiskalnih i parafiskalnih nameta, opterećujemo dodatnim povećanjem davanja. Iskreno, sumnjam da će se puno toga dobiti ovim povećanjem, a smatram da se može puno više izgubiti.

No uvijek možemo učiti od nekih drugih. Već sam u prethodnim kolumnama pisao i o Estoniji, Češkoj Irskoj, Mađarskoj i sl., i tako opet možemo učiti od onih zemalja koje su nedavno bile uz bok nama.

Evo, jedna se naša iseljenica preselila u Irsku. Piše odličan blog Zagreb - Dublin te opisuje svoja iskustva. Mene interesiraju upravo ona poslovna iskustva i, koliko vidim, jako su pozitivna. Uz dozvolu autorice stoga prenosim nekoliko njezinih objava. Pogledajte, recimo, kako funkcioniraju porezi i računi. S obzirom na to da sam i sam radio u računovodstvu, mogu reći da sam oduševljen ovim pristupom. Ako vas ne zanima stručni pogled, laički se odmah vidi jednostavnost u poslovanju. Ovo je obrazac PDV-a u Irskoj, a ovo u Hrvatskoj. Ima i upute, normalno. I to nije cijeli (autorica navodi i dodatnu dokumentaciju). 

Poslovanje je lagano i potiče se ljude da otvaraju privatne tvrtke/obrte.

Račun za benzin - ne treba ni naziv tvrtke, ako je dizel, odbiješ PDV. Rukom pisani računi - nikakav problem. Greška pri popunjavanju - nikakav problem (u nas omaška košta 30.000 kn) Isplata plaće - može na tekući račun i ne mora. JOPPD obrazac u roku 24 sata - čemu?! Posebni virman za svaki dio plaće - nepotrebno, sve uplaćuješ odjednom. Lipe ne štimaju - eurocenti se ni ne ispunjavaju. Fiskalizacija na tržnici - ne postoji u Irskoj. Blagajna - čemu, i prije se bez njih uredno na tržnicama trgovalo. Deklaracije - možeš i ne moraš. Računovodstvo - toliko jednostavno da ga sam vodiš.

Stoga nije ni čudo da poduzetni Hrvati svoje poslovne snove ostvaruju u Irskoj. Pa tako tamo Hrvati otvaraju tvrtke. Kada tamo otvaraju svoju tvrtku, nemaju mnogo problema. 

Nemojmo gušiti poduzetnike nepotrebnim nametima, neka im država maksimalno olakša poslovanje, omogući lako i brzo otvaranje tvrtki te na taj način rješava nezaposlenost, deficit i dugovanja. Jer jedino nas gospodarski rast može pokrenuti da budemo ono što možemo - poželjna i poslovanju ugodna europska zemlja.