Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
NAŠA POVIJEST Kuna u grbu Slavonije je - lav?!
Clipeus Croatorum Piše: Mate Božić

NAŠA POVIJEST Kuna u grbu Slavonije je - lav?!

Povjesničar Mate Božić piše o okolnostima u kojima su nastajali simboli hrvatske državnosti

Posljednji grb u nizu stilizirane krune državnog znamenja Republike Hrvatske je grb Slavonije s kunom između dvije rijeke iznad koje je šesterokraka zvijezda. U Zakonu o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske to je znamenje opisano na sljedeći način: 'Slavonski grb sadrži u štitu na plavom polju dvije poprečne bijele (srebrne) grede, a između greda je crveno polje po kojem lagano stupa kuna na lijevo. U gornjem plavom polju je žuta (zlatna) šesterokraka zvijezda.' 

Osim toga, simbol 'slavonske' kune (osim što ga nalazimo na hrvatskoj moneti kuni od 30. svibnja 1994.) uvršten je i u grbove nekoliko slavonskih županija: Virovitičko-podravske, Požeško-slavonske, Brodsko-posavske i Osječko-baranjske.



Današnja Slavonija u sastavu Republike Hrvatske uključujući područje jugoistočne Baranje i zapadnog Srijema; Slavonski grb kako je predstavljen u stiliziranoj 'kruni' aktualnog državnog znamenja


Međutim, kako bismo objasnili genezu ovoga grba, treba znati da je teritorijalni pojam Slavonije, koji se danas veže za istočnopanonske krajeve između rijeka Drave i Save, rezultat tek novijeg povijesnog razvoja. Naime, na te se krajeve (nekadašnje županije Virovitička, Požeška i Srijemska zajedno s pripadajućim dijelom Vojne krajine) naziv tzv. 'Donje Slavonije' počeo odnositi tek nakon velikih protuosmanlijskih ratova krajem XVII. i početkom XVIII. stoljeća, kada su ti teritoriji oslobođeni od Osmanlija bili konačno uključeni u sastav Hrvatsko-dalmatinsko-slavonskog kraljevstva. 



Teritorij nekadašnjih 'donjoslavonskih' županija (Virovitičke, Požeške i Srijemske) uz susjedno vojnokrajiško područje sredinom XVIII. stoljeća; Aktualni grbovi današnjih slavonskih županija: Virovitičko-podravske, Brodsko-posavske, Osječko-baranjske i Požeško-slavonske koji uključuju raznolike heraldičke likove kune u trku


U ranonovovjekovovnom razdoblju koje je prethodilo tim teritorijalnim promjenama naziv Slavonije ili tzv. 'Gornje Slavonije' odnosio se upravo na današnje sjeverozapadne dijelove Republike Hrvatske (nekadašnje županije Zagrebačku, Varaždinsku i Križevačku), dok se u srednjovjekovnom periodu isto područje nazivalo 'Slovinjem'. Tako se, prema istraživanjima A. Gluhaka, kajkavske Hrvate u prošlosti nazivalo 'Slovincima', a sukladno tome i zemlja 'od Sutle na istok' nazivala se pridjevom srednjeg roda 'Slovinje'. Tako se primjerice u izvorima 1484. navodi 'slovinski ban', zatim 1493.: 'zemlje hrvatske i slovinske do Save i Drave', a 1527.: 'slovinski rusag'). Kajkavski se 'Slovinje' nazivalo 'Slovenje' ('na Slovenjeh', u djelu Antuna Vramca), a Hrvati kajkavci su svoj jezik do XVIII. stoljeća nazivali 'slovenskim'.



Teritorijalni opseg Dalmacije (plavo), Hrvatske (bijelo) i 'Slovinja' (crveno) tijekom srednjega vijeka; Grbovi s leopardovim glavama, šahiranim poljima i kunom između dvije rijeke, koji su krajem XV./početkom XVI. stoljeća postali službenim znamenjima tih zemalja u pretenzijskoj/vladarskoj heraldici Habsburgovaca i Jagelovića


Stoga, kada govorimo o grbu Slavonije s kunom između dvije rijeke, kojeg je slavonskom plemstvu (na njihov zahtjev) u prosincu 1496. godine dodijelio kralj Vladislav II. Jagelović, treba imati na umu kako se taj grb tada nije odnosio na današnju Slavoniju (pod kojom se podrazumijeva istočnopanonski prostor između rijeka Drave i Save), nego na zapadnopanonski prostor omeđen rijekama Sutlom na zapadu i Požeškom kotlinom na istoku, odnosno Dravom na sjeveru i Savom-Kupom na jugu - gdje je srednjovjekovno 'Slovinje' stoljećima graničilo sa srednjovjekovnom Hrvatskom. 



Grbovnica kralja Vladislava II. Jagelovića plemstvu Kraljevine Slavonije. Budim, 8. prosinca 1496. (Hrvatski državni arhiv); Grb koji je kralj Vladislav II. dodijelio Kraljevini Slavoniji 1496. – 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'

Dok je kontekst dviju rijeka kao heraldičkih 'granica' Kraljevine Slavonije jasan postavlja se pitanje zašto se na tom grbu pojavila upravo kuna? Lik četveronožne životinje, čiji je oblik u tekstu kraljeve grbovnice dodijeljene slavonskom plemstvu potkraj XV. stoljeća bio 'prepoznat' kao lik 'kune', vidljiv je već na aversu slavonskih banovaca, novca koji su od 1237. do druge polovice XIV. stoljeća kovali hrvatski hercezi i banovi 'cijele Slavonije' (dakle 'Slavonije' u značenju neslužbenog sinonima za cjelokupno Hrvatsko-dalmatinsko kraljevstvo). 

Ovdje se zapravo radi o već spomenutom lavu Arpadovića, iznad i ispod kojega je smještena šesterokraka zvijezda. Na nešto starijim hrvatskim frizaticima nema zvijezde u tom položaju, ali i oni na reversu nose lik lava u hodu kao dinastički simbol mlađih kraljeva i hrvatskih hercega Andrije, Bele i KolomanaMoglo bi se zaključiti da je heraldički prikaz kune u slavonskoj grbovnici iz 1496., iznad koje je šesterokraka zvijezda, analogijska transfiguracija lika numizmatičkog četveronošca s aversa banovaca iz XIII. i XIV. stoljeća.


Lav u hodu na aversu slavonskih banovaca, XIII.-XIV. stoljeće - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'


Ta nas analogija navodi na zaključak da je kralj Vladislav II., po preporuci slavonskog plemstva koje mu je i uputilo molbu, preuzeo lik tobožnje 'kune' (izvorno lava u hodu) sa slavonskih banovaca kao njihov stari lik - 'antiquum eorum insigne' i zajedno s pripadajućom zvijezdom potkraj XV. stoljeća aplicirao ga na grb dodijeljen Kraljevini Slavoniji, odnosno njezinu plemstvu. Osim toga, presudni element za izbor upravo tog 'lika u grbu' u ovoj heraldičkoj aplikaciji predstavlja titulacija na aversu slavonskih banovaca ('MONETA REGIS P(ro) SCLAVONIA' ili skraćeno 'REX SCLAVONIE'). 


Titulacija na aversu slavonskih banovaca kao novca hercega Hrvatske i Dalmacije: 'MONETA REGIS P(ro) SCLAVONIA“, XIII.-XIV. stoljeće; Pečat Kraljevine Slavonije iz 1497. s natpisom: 'SIGILLVM NOBILIVM REGNI SCLAVONIE 1497' - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'


Naime, slavonsko plemstvo je uporabom upravo toga lika s tobožnjeg 'grba', a zapravo novca, uz pripadajuću 'kraljevsku' titulaciju nastojalo u potpunosti heraldički i državnopravno definirati svoj međuriječni regnum (srednjovjekovno 'Slovinje') i konačno mu priskrbiti status Kraljevine Slavonije. Pritom se pred kraljem Vladislavom pozivalo na srednjovjekovnu 'slavonsku' titulaciju kao i na dinastičko znakovlje lava u hodu hrvatskih hercega koje je slavonsko plemstvo tumačilo kao lik 'jedne kune' ('unum Mardurem').




Lav u hodu na reversu hrvatskih frizatika, kraj XII. i početak XIII. stoljeća - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'


Kako je došlo do te neobične transfiguracije i zašto se numizmatički lav Arpadovića pretvorio u kunu? Naime, iz srednjovjekovne latinske riječi za kunu, martes, razvio se i pojam 'marturine' (odnosno kunovine) koja se kao redoviti porez plaćala slavonskim banovcima, i to prvenstveno na području između Drave i Kupe, odnosno Save. 



Od srednjovjekovnog znamenja lava Arpadovića do novovjekovne slavonske kune: razvoj likova primijenjenih na novcu i grbovima


Vjerojatno se 'prepoznavanje' hrvatsko-dalmatinskog lava Arpadovića s reversa hrvatskih frizatika iz prve polovice XIII. stoljeća odnosno aversa slavonskih banovaca iz XIII. i XIV. stoljeća kao slavonske 'kune' na kraju XV. stoljeća može objasniti time što je plemstvo 'slovinskoga' regnuma, analogno 'marturini' (kunovini), i sam lik neobično stilizirane četveronožne životinje na banovcima kojima se taj porez plaćao s vremenom počelo smatrati i nazivati kunom. Tako se i šesterokraka zvijezda iznad 'kune' (zapravo lava) na slavonskim banovcima, povezivanjem pojma kune (srednjovjekovni latinski 'martes') s imenom rimskoga boga rata počela tumačiti kao Marsova zvijezda, što odražava humanističku učenost XV. stoljeća.



Suhi pečat s grbom Kraljevine Slavonije na tekstu zapisnika sjednice sabora iz 1605.; Pečat s grbom Kraljevine Slavonije iz 1610.; Grb Kraljevine Slavonije na reversu pečata kralja Rudolfa II. iz 1606. - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'


Iako su ga slavonskom plemstvu krajem XV. st. dodijelili Jagelovići primjena grba s kunom kao službenog zemaljskog grba zadržala se i tijekom idućih stoljeća, dok su na ugarsko-hrvatskom prijestolju sjedili njihovi konkurenti i nasljednici Habsburgovci. Međutim, kako to znamenje nije izvorno poteklo iz heraldičkog korpusa Habsburgovaca, nego su njegov nastanak i uporaba prvenstveno vezani uz domaću heraldičku praksu sabora Kraljevine Slavonije, odnosno dinastije Jagelovića, habsburški vladari su to službeno zemaljsko znamenje triju Kraljevina, zahvaljujući heraldičkoj inerciji i konzervativnosti, konačno 'usvojili' i na svojim pečatima počeli primjenjivati tek od početka XVII. stoljeća. U isto vrijeme taj grb je bio službeni znamen cijeloga kraljevstva i sve do sredine XIX. stoljeća grb zajedničkoga Hrvatsko-dalmatinsko-slavonskog sabora. Tako ga nalazimo na suhome pečatu utisnutom na tekst zapisnika sjednice sabora iz 1605. godine, kao i na pečatu saborske isprave iz 1610., a tim su se grbom saborski spisi ovjeravali sve do revolucionarne 1848. godine.



Teritorij srednjovjekovnog 'Slovinja' i imaginarno heraldičko znamenje s tri lovačka psa u trku koje se u njemačkim grbovnicima od kraja XIV./početka XV. stoljeća počelo pripisivati tim sjeverozapadnim hrvatskim krajevima


S obzirom na heraldička znamenja novovjekovne Slavonije, odnosno 'Slovinja' još preostaje objasniti pojavu jednog specifičnog grba koji je često bio pripisivan zapadnopanonskim krajevima između rijeka Drave i Kupe-Save tijekom srednjega vijeka, točnije od kraja XIV./početka XV. stoljeća. Riječ je o znamenju s tri lovačka psa (hrta) u trku kojeg u europskim grbovnicima po prvi put (prikazanog u potpunosti) nalazimo u njemačkom grbovniku 'Uffenbachsche' (koji je nastajao između 1390. i 1440.), a potom i čuvenoj 'Kronici Sabora u Konstanci' iz prvih desetljeća XV. stoljeća (prvo tiskano izdanje iz 1483. godine). 


Grb 'Slovinja', 1390.-1440. Grbovnik 'Uffenbachsche'; Grb 'kralja Slovinja', oko 1420-1440. Ulrich von Richenthal, 'Kronika Sabora u Konstanci' (tiskano izdanje iz 1483.); Grb 'kralja Slavena', 1440.-1450. Grbovnik 'Redinghoven' (stariji segmenti) - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'


Naime, uz prvi nedvojbeni znamen s lovačkim psima u grbovniku 'Uffenbachsche', u njegovoj se atribuciji na temelju staroga germanskog izraza za Slavene ('Wenden') koristi izvedenica 'wintlanden' (mn. 'slavenske zemlje'); u starijim segmentima grbovnika 'Redinghoven' (nastalima tijekom 1440-ih) grb s tri lovačka psa u trku opisuje se kao grb 'Der König von den Winden' ('grb kralja Slavena'), dok u armorijalu 'Gorrevod' iz sredine XV. stoljeća uz znamenje s lovačkim psima stoji 'die co[ninc] van winde' ili 'die co[ninc] van vinde' ('kralj Slavena').



Grb 'kralja Slovinja', 1466.- 1473. Grbovnik 'Ortenburg'; Grb 'kralja Slovinja' u jednom njemačkom grbovniku iz druge polovice XV. stoljeća; Grb 'kralja Slovinja', oko 1483. Grbovnik Conrada Grünenberga - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'


Nadalje, u putopisu Conrada von Grünenberga iz 1487. uz taj grb i vedutu grada Zadra u pozadini stoji natpis: 'Sara in Windischen Landen' ('Zadar u slavenskim zemljama'), a u grbovniku 'Wernigeroder' iz 1491. uz grb s tri lovačka psa stoji: 'Künig von Winden' ('kralj Slavena'). Također, u grbovniku Jörga Rugena, koji je nastao oko 1498, uz grb s lovačkim psima u trku stoji natpis 'wentlande' (slavenska zemlja).



Grb 'Slovinja', oko 1487. Conrad Grünenberg, 'Hodočašće u Jeruzalem'; Grb 'kralja Slavena', 1491. Grbovnik 'Wernigeroder' - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'


Zaključno, pojava motiva i širenje uporabe grba s lovačkim psima kao znamena 'Slovinja' (ili zemlje Slavena općenito, odnosno 'Slavenije') od kraja XIV./početka XV. stoljeća veže se za tada uvriježeno heraldičko i grbovničko etimologiziranje. Na njemačkome jeziku lovački pas, inače uobičajena heraldička životinja, naziva se 'Windhund', skraćeno 'Winde' ili 'Winden', pa su autori grbova i sastavljači grbovnika homonimijom i pučkom etimologijom povezali pojam 'Slovinja' ili 'Slavenija' (slavenskih zemalja općenito), koje se u grbovnicima nazivaju 'Wintlanden', 'Winden', 'Windischen Landen', s heraldičkim likom lovačkog psa ('Windhund', 'Winde' ili 'Winden') i na taj način kreirali 'rječiti' odnosno 'govoreći' grb srednjovjekovnog 'Slovinja'.





Kako kupiti knjigu 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'?


Najnovija monografija o hrvatskim zemaljskim znamenjima - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest' (koautori Mate Božić i Stjepan Ćosić; nakladnici: Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Institut društvenih znanosti 'Ivo Pilar') - tiskana u veljači 2021., može se naručiti online preko internetske stranice Hrvatske sveučilišne naklade.

Vaša reakcija na temu