Nazdravimo rakijom, neka država dobije svojih 43 posto!
Umjesto da preko turizma uživamo koristi najjeftinijeg mogućeg izvoza vlastitih proizvoda, mi ih gušimo porezima
Srećom još uvijek traje bezvlašće u Hrvatskoj. To znači da nam raste BDP i smanjuje se vanjski dug. Napokon se izvlačimo iz krize, a to će, naravno, trajati dok nam politika ne počne smišljati nova 'rješenja'. Onda nastupaju problemi.
Jer kad vam političari govore da će oni ovo ili ono davati, da će prve ili druge poticati, da će vršiti povrate svega i svačega, sve što vi trebate znati jest, da bi išta od toga izveli, oni prije moraju od vas uzeti vaš stečeni novac. Kada ga oduzmu i stave na jednu hrpetinu, onda prvo namiruju sebe (Bože moj, tako to ide) pa onda kao dijele?! Od onog što je ionako vaše. Ako je i to malo, onda vas zaduže. Prekrasno.
Porez je nužno zlo. Mora postojati kako bi funkcioniralo pravosuđe, unutarnja i vanjska obrana, održavanje cesta i sličnog, minimalni državni poslovi, nikako da bi se financirala zapošljavanja po političkoj podobnosti ili izmišljanje nepotrebnih radnih mjesta te pumpanje državnog aparata do neslućenih razina. Tako da u godinama najveće krize privatnici izgube 44.000 radnih mjesta dok državni sektor naraste za 13.000.
Svima je jasno da porezno opterećenje podiže cijenu proizvoda. Jer ako nešto košta 100 kuna pa se uvede porez od 20%, onda to mora koštati više za taj porez, a da prodavatelj pri tom nije dobio ništa više. Iako krajnji korisnik njega gleda kao 'pohlepnog kapitalistu', u biti je za takav porast cijena kriva izričito i jedino rastrošna socijalna država.
Kad se to shvati, onda porezi ne rastu kao ludi. Recimo, kao na primjeru proizvodnje rakije. Davorin Škoflek, dopredsjednik Udruge proizvođača rakije od voća (UPRIV) iz Kneževih Vinograda, izjavio je kako se ljudi ne odlučuju na poduzetničko bavljenje proizvodnjom rakije zbog toga što je država utjecala na to da takva proizvodnja bude vrlo skupa. Zašto? Pa zato što trošarina u proizvodnji ima udio od 43%!
Normalno da je hrvatski proizvođač onda nekonkurentan, pa je legalnih proizvođača malo, dok naravno buja sivo tržište. Nije ni čudo, jer kad čovjek treba prehraniti sebe i svoju obitelj, onda ne misli o zakonu, nego kako da zaradi, a posebno kad je zakon ugnjetavački i iznuđivački. Davno su stručnjaci ukazivali da takva porezna politika neće biti dugo održiva. Rezultat rasta sivog tržišta nije neočekivan i nije tim ljudima ni za zamjeriti.
Kao što je vidljivo iz gornjih članaka, susjedna Slovenija jednostavno je smanjila poreze na proizvodnju rakije i tako oživjela proizvodnju. Sasvim logično, zar ne? U susjednoj su Srbiji trošarine također niže nego što su u nas. A od te tri zemlje jedina turistička sila jest Hrvatska. Umjesto da u našim ugostiteljskim objektima cvjeta prodaja naših domaćih odličnih rakija, likera i sl., mi je gušimo glupom i ugnjetavačkom poreznom politikom. Jer, kako je rekao dr. Mate Babić, turizam bi 'mogao ostvarivati i indirektni izvoz hrvatskih proizvoda koje je inače teško izvoziti (poljoprivredni, tekstilni i drugi proizvodi)'.
Umjesto da preko turizma uživamo koristi najjeftinijeg mogućeg izvoza vlastitih proizvoda, mi ih gušimo porezima. Do te razine da danas proizvođači rakije situaciju uspoređuju s prohibicijom. I dok neki danas slave njeno ukidanje, mi je polagano uvodimo i uništavamo male proizvođače.
Stoga, slijedimo primjere onih koji se uspješno ne miješaju u proizvodnju svojih proizvođača bilo koje gospodarske grane. Zapamtimo da ništa neće podupirati neku gospodarsku granu kao manje porezno opterećenje koje rezultira manjom cijenom pa samim time i većom prodajom.
