NEMA DOKAZA Kristijan Stojanović pravomoćno oslobođen optužbe za ubojstvo Ive Stipetića

Vrhovni sud odbio je žalbu Državnog odvjetništva i potvrdio oslobađajuću presudu Kristijanu Stojanoviću za ubojstvo 22-godišnjeg Ive Stipetića koji je koncem 2010. godine pronađen prostrijeljene glave na Kočinjem brdu kraj Klisa. 

Time je nakon tri suđenja zaključen ovaj kazneni postupak. Stojanović je na prvom suđenju osuđen na 14 godina zatvora, a potom dva puta nepravomoćno oslobođen. Teretili su ga da je namamio Stipetića da vježbaju gađanje iz strojnice te ga potom likvidirao hicima iz pištolja. Alibi mu je trebao pružiti mobitel ostavljen u teretani bez signala. 

Odvjetnik Željko Gulišija branio je Stojanovića od prvog dana. Potvrdio nam je da je čuo za presudu Vrhovnog suda, ali još nije vidio što u njoj piše. 

'Ovakva odluka suda je bila očekivana s obzirom na izvedene dokaze i stanje u spisu', kratko je komentirao odvjetnik Gulišija. 

Državno odvjetništvo žalilo se zbog bitne povrede i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tražili su novo suđenje, no Vrhovni sud je zaključio da žalba nije osnovana. 

Smatraju da je sudac Dinko Mešin u presudi iscrpno naveo iskaze svjedoka, opširno obrazložio zašto je neke prihvatio kao vjerodostojne, a neke ne. Nema proturječja između razloga presude i iskaza, zapravo riječ je o tome da se DORH ne slaže s ocjenom vjerodostojnosti sadržaja dokaza, zaključeno je. 

Tužilaštvo je u žalbi navelo kako je sud izveo krajnje neprimjeren i neutemeljen zaključak da nijedan dokaz ne upućuje da je Stojanović ubio Stipetića na krajnje podmukao način. 

Vrhovni sud, pak, ističe kako je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije prihvatio iskaze Drage Vrkića, Ivana Giljanovića i Marija Matasa ocijenivši da su usmjereni u korist obrane optuženog, posebno zbog toga jer je pronađena pisana uputa kako moraju svjedočiti. No, ne može se temeljem toga donositi zaključak o Stojanovićevoj krivnji, smatraju.

'Činjenica da optuženik pokušava utjecati na svjedoke koji bi olakšali njegovu obranu ne govori ništa o njegovoj krivnji. Za utvrđivanje krivnje nužno je postojanje dokaza u tom pravcu ili barem činjenica indicija koje jasno i nedvojbeno upućuju na zaključak o krivnji. 

Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da takvih dokaza ili činjenica indicija u ovome postupku nema. 

Sličan zaključak nameće se i u odnosu na pokušaj utjecaja na svjedokinju A. Č. koja je, unatoč tom pokušaju, ostala pri prvom iskazu kojeg je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim. Štoviše, njezin je iskaz jedan od ključnih dokaza na temelju kojeg je donesena oslobađajuća presuda', navodi se u presudi Vrhovnog suda.   

Državno odvjetništvo u žalbi je zaključilo kako iz analize tajnih izvida za 3. prosinca 2010. i ostalih dokaza izvan svake dvojbe proizlazi da je Stojanović počinio djelo na način kako je opisano u optužnici. U tom smislu apostrofiran je sadržaj Stojanovićevih razgovora i poruka na dan ubojstva. 

Tako se navodi da se iz razgovora s Borisom Mamićem u 16.45 može zaključiti da Stojanović izbjegava reći da ima dogovor sa Stipetićem, dok u 16.53 obavještava Jerka Pirića da ima posla u trajanju od sat i pol. A to je upravo vrijeme koje mu je potrebno da odveze Ivu Stipetića na Kočinje brdo, tamo ga ubije i vrati se u teretanu u Split. 

Vrhovni sud zaključuje da su ovakvi žalbeni navodi u cijelosti proizvoljni i nepotkrijepljeni. 

'Iz transkripata razgovora razvidno je da optuženik razgovara u šiframa i nepovezano, a i Državno odvjetništvo navodi da komunicira kao da zna da ga netko sluša. Stoga se iz tih nepovezanih razgovora ne može zaključiti da optuženik nastoji prikriti da će se naći sa Stipetićem kako bi ga odvezao na mjesto ubojstva bez svjedoka, osobito kada se uzme u obzir nesporna činjenica da je oštećenik ušao u optuženikov automobil pred njegovom djevojkom', stoji u presudi Vrhovnog suda. 

U žalbi Državnog odvjetništva spori se da je Stojanović prvi puta došao u teretanu oko 17 sati, prije no što se našao sa Stipetićem u 17.30. Po njima, prvi je dolazak bio u 17.46. Tada je Stojanović ostavio mobitel u teretani s ciljem da osigura alibi. U teretanu se vratio u 19.46 nakon ubojstva i potom odvezao auto na pranje. Ovakav scenarij argumentira se time što se svjedokinja A. Č. nije mogla sjetiti točnog vremena dolaska optuženika u teretanu te iskazima trojice svjedoka o vremenu kada je auto dovezen na pranje, kao i razgovorom s Pirićem u 19.46 iz kojeg bi proizlazilo da Stojanović tek tada započinje trening u teretani. 

Vrhovni sud stao je na stranu prvostupanjskog suda, ocijenivši žalbene navode neutemeljenim. 

Navode kako se svjedokinja A. Č. o vremenu dolaska u teretanu izjasnila u istrazi, dok se poslije detalja nije mogla sjetiti, no ostala je pri onome što je kazala prije, što je, drži Vrhovni sud, logično i razumljivo. 

Državno odvjetništvo je istaknulo i kako je djevojka pokušala dobiti Stojanovića od 18.06 do 19.34, ali joj se javljala sekretarica s porukom da je mobitel isključen. 

'Činjenica da optuženik nije koristio mobitel u navedenom razdoblju nije sporna. Međutim, žalbeni navodi da je mobitel bio isključen suprotni su iskazu vještaka da je u to vrijeme mobitel bio na jednom mjestu i da je bio uključen. Ovakav iskaz vještaka pravilno prvostupanjski sud dovodi u vezu s iskazom svjedokinje A. Č. koja potvrđuje obranu optuženika da se nalazio u prostoru teretane unutar koje nema signala za mobitel osim u prednjoj prostoriji. Stoga okolnost da optuženik nije koristio mobitel u tom razdoblju ne može rezultirati zaključkom da je to napravio zbog toga što bi kroz to vrijeme počinio kazneno djelo', drži Vrhovni sud. 

DORH se pozvao i na iskaze djelatnika autopraonice koje prvostupanjski sud nije prihvatio. Opravdano, konstatira Vrhovni sud. Dvojica svjedoka svaki put su iskazali različito, a iznijeli su i nelogičnosti, poput one da su istog dana, kada su prali Stojanovićev auto, odvedeni na policiju, iako je tijelo Ive Stipetića otkriveno tek tri dana kasnije. Iskaz trećeg svjedoka je otpao jer je sam priznao da ima rupe u pamćenju zbog dugogodišnjeg drogiranja. 

Otpao je i prigovor DORH-a na ocjenu iskaza Stojanovićevog kuma koji je ustvrdio kako mu je priznao ubojstvo Stipetića. 

'Prvostupanjski sud je pravilno cijenio da je svjedok dao više različitih iskaza, koji su međusobno proturječni i nisu u skladu s drugim dokazima, poput iskaza svjedokinje A. Č., snimke razgovora Stojanovića i Željka Rajića od 1. rujna 2011. i vještačenjem baznih stanica. To pravilno uočava prvostupanjski sud kada obrazlaže zbog iskaz ocjenjuje nevjerodostojnim', navodi se u presudi Vrhovnog suda. 

Državno odvjetništvo ukazalo je u žalbi na tragove GSR čestica pronađenih u Stojanovićevom automobilu. I to je otpalo jer se nije mogla utvrditi starost čestica pa tako ni je li optuženi pucao kritične prigode. 

Nisu prošli ni zaključci tužilaštva o drugim Stojanovićevim razgovorima, Vrhovni sud smatra da nisu potkrijepljeni drugim dokazima te da predstavljaju nagađanje o pravom smislu snimljenih razgovora, koji se, u nedostatku drugih dokaza koji bi povezali optuženika s ovim kaznenim djelom, mogu tumačiti na različite načine.