NEZAKONITO MIJENJANJE KAMATNE STOPE Zaba mora vratiti preplaćene kamate za kredit u švicarcima

Općinski sud u Splitu presudio je u korist Milana Ruščića, korisnika kredita u švicarcima te naložio Zagrebačkoj banci da u roku od 15 dana isplati 8.863 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od listopada 2007. do konca 2013. godine. 

Presudu nam je komentirao odvjetnik Mario Skejić koji je Ruščića zastupao s kolegama Martinom Radić Šunjić i Borisom Majićem. 

- Prema mom saznanju ovo je prva odluka ovakvog tipa u Splitu donesena u skladu s odlukama međunarodnog suda te Visokog trgovačkog suda. Radi se o razlici u kamati. Naime, banke su samovoljno mijenjale kamatnu stopu, što je ovom odlukom utvrđeno nezakonitim te je naloženo da se korisniku kredita vrati razlika pretplaćenog iznosa kamate. Nedavna druga odluka Općinskog suda u Splitu po mom sudu nije ispravna jer nije moguće poništiti cjelokupan kredit jer u tom slučaju korisnik kredita ostvaruje dvostruku korist, tj. zadržava nekretninu i dobiva novac kojim je kupio nekretninu, što znači da će vrlo vjerojatno biti ukinuta. Između ostalog, protivna je i sudskoj praksi međunarodnog suda. Dakle, ovo je prva ispravna odluka vezana za korisnike kredita u švicarskim francima, s time da se ovdje radilo o konvertiranom kreditu, korisnik je, naime, sklopio novi ugovor i otplatio kredit, što situaciju čini još složenijom. Ističem da zastara za tužbe nastupa u lipnju iduće godine. Izvjesno je produljivanje ovog roka, ali 100 posto nema zastare za tužbe do ovog datuma - kazao nam je odvjetnik Skejić. 

Ruščić je zadovoljan presudom, no ističe kako je nepravomoćna i da još ne zna kako će postupak završiti, odnosno, koliki će biti dosuđen iznos koji mu banka mora namiriti na ime pretplaćenih kamata. 

- Znači mi, sigurno, pogotovo ako je nešto nepošteno napravljeno da se to i vrati. Drago mi je, ali to nije kraj. Ima još i žalbeni postupak. Valjda će i običan narod uhvatiti nešto zraka nakon svega ovog što je prošao. Sve ovisi o tome kada će postupak biti pravomoćno zaključen jer do tada ide ova kamata tako da se još ne zna koliki će iznos do kraja biti. Preporuka svih u banci je bio kredit u švicarcima, kredit u eurima je bio s većom kamatom. Usmjeravali su stranke na kredit u švicarcima, ali nitko nije rekao da valuta toliko varira - kazao nam je Milan Ruščić. 

Tečajni rizik 

U tužbi je navedeno da su stranke 2005. godine zaključile ugovor o stambenom kreditu od 123.800 švicarskih franaka s kamatom od 4,5 posto godišnje. Banka je jednostrano pridržala pravo primijeniti promjenjivu kamatnu stopu i način obračuna i naplate sukladno jednostranim internim odlukama banke, koja je povećala anuitete uslijed protupravnog povećanja kamate pa je naplatila veći iznos od onog kojeg je bila ovlaštena naplatiti. 

U tužbi se navodi kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništavne pa su tako i naplaćeni iznosi naplaćeni temeljem djelomično ništetnog pravnog posla. 

Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu iz 2013. godine kojom je utvrđeno da je banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača tako što je u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja se mijenjala u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se pojedinačno nije pregovaralo. Tužitelj se pozvao i na odluku Europskog suda da zajmoprimac mora biti jasno obaviješten o činjenici da se sklapajući ugovor o kreditu u stranoj valuti izlaže određenom tečajnom riziku koji će teško moći snositi u slučaju pada vrijednosti valute u kojoj ostvaruje dohodak te banka mora izložiti moguće promjene tečaja i rizike svojstvene kreditu u stranoj valuti. 

Banka se usprotivila tužbi u cijelosti. Istaknuli su kako je obveza kreditora omogućiti potrošaču konverziju kredita radi promjene valute, odnosno, valutne klauzule u kojoj je kredit denominiran tako da se položaj potrošača s kredita u švicarskim francima izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Obveza kreditora bila je dostaviti potrošaču izračun konverzije kredita te prijedlog novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu. Stranke su u travnju 2016. sklopile aneks ugovora, konverzijom se postigla promjena valuta, promjena kamatne stope, utvrđenje preostalog iznosa neotplaćene glavnice i sporazum o raspolaganju pretplatom. Tužba je usmjerena na isplatu razlike kamata, no s obzirom da je ugovor konvertiran te su sve tužiteljeve uplate po kreditu u švicarskim francima iskorištene za namirenje kredita u eurima, nema pravo potraživati iznose plaćane po kreditu u švicarskim francima, navedeno je u odgovoru na tužbu. 

Neravnopravan položaj 

Sud je zaključio da je tužba djelomično osnovana. Predmet postupka bio je zahtjev za isplatom pretplaćenih anuiteta po osnovi stjecanja bez osnove u ukupnom iznosu od 11.184 CHF. U postupku je trebalo utvrditi je li banka dužna isplatiti razliku više isplaćenih kamata. 

Sud je citirao članak 59. Zakona o zaštiti potrošača prema kojem ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, posebno odredbu o iznosu zajma, kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se može promijeniti… 

Prema članku 81. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. 

Iz izvedenih dokaza, konstatirao je sud, proizlazi da su sporne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope ništetne. Ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope budući da odredba o kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika pa se smatra da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, što proizlazi iz iskaza tužitelja, dok tuženik ničim ne dokazuje suprotno. 

Iz ugovora proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta na temelju odluke o kamatnim stopama, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća promjena tržišnih uvjeta te nisu jasno određeni parametri i kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe ugovora koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, ni odredive u trenutku sklapanju ugovora koji je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja čime je tužitelj stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe. 

Prema direktivi EEZ iz 1993. godine ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Direktiva navodi da odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo. U konkretnom ugovoru tužitelju nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, nije mu omogućeno da pristane na odredbe koje jasno definiraju uvjete i razloge za izmjenu kamatne stope te iskoristi neke od solucija, odnosno, prigovori povećanju kamatne stope ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Slijedom svega, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe kojima je propisana promjenjivost kamatne stope ništetne, a u tom slučaju svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno, veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa ugovorena u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate. Okolnost da je sklopljen dodatak ugovora o kreditu kojim je denominiran s valutnom klauzulom u eurima nije od značaja s obzirom da tim ugovorom nije riješeno pitanje pretplaćenih kamata prije sklapanja ugovora.