Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
NIŠTA OD POVRATKA U PODRUME Odbijena žalba zakupaca, Grad Split nije bio dužan sklopiti nove ugovore

NIŠTA OD POVRATKA U PODRUME Odbijena žalba zakupaca, Grad Split nije bio dužan sklopiti nove ugovore

Deložacija pravno pokrivena

Županijski sud u Bjelovaru odbio je žalbu zakupaca iz Dioklecijanovih podruma koji su tražili donošenje privremene mjere kojom bi se zabranile Gradu Splitu bilo kakve promjene, a osobito oštećivanje ili uklanjanje štandova iz podruma. U ožujku je prijedlog o privremenoj mjeri odbacio kao nedopušten Općinski sud u Splitu pa je cijela stvar po žalbi otputovala do Bjelovara. Zaključeno je kako žalba nije osnovana i kako nije bilo bitnih povreda u postupku.

Zakupci su podnijeli prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine kao dugogodišnji zakupci štandova u Dioklecijanovima podrumima kojima upravlja Muzej grada Splita. Ugovore su imali do kraja 2023., a koncem rujna prošle godine dobili su obavijest da im se ugovori neće produžiti. Grad Split je koncem listopada 2023. objavio Odluku o određivanju visine zakupnine na području Grada Splita, a u njoj nije predviđena visina zakupnine za Dioklecijanove podrume. 

Odluka je predmet upravnog spora pred Visokim upravnim sudom zbog ocjene zakonitosti. Zakupci su predložili trajanje privremene mjere do okončanja tog spora. 

Sud u Splitu je zaključio da zakupci nisu pokrenuli sudski postupak u kojem bi mogla biti donesena ovršna sudska odluka, niti su zatražili da predložena privremena mjera traje do okončanja nekog sudskog postupka u kojem bi ishodili ovršnu ispravu. Predložili su donošenje regulacijske mjere radi sprječavanja nastanka nenadoknadive štete. Međutim, kako zakupci do donošenja rješenja nisu pokrenuli parnični postupak u kojem traže konstitutivnu ili deklaratornu sudsku zaštitu njihovog spornog odnosa, sud u Splitu je odbacio prijedlog za osiguranje privremenom mjerom. 

Sud, naime, drži da se pokrenutim postupkom za ocjenu zakonitosti Odluke o određivanju visine zakupnine ne može opravdati privremena mjera jer čak i ako bi bila utvrđena nezakonitost, zakupci ne bi stekli osnovu za zaštitu svog spornog odnosa. Iz odluke u postupku ocjene zakonitosti ne može proizaći kondemnatorna, konstitutivna, ni deklaratorna sudska zaštita spornog odnosa.

'Stoga, prvostupanjski sud smatra da bilo kakva odluka donijeta u konkretnom postupku ocjene zakonitosti ne bi imala pravno odlučni učinak na već nastale obveze predlagatelja osiguranja u situaciji kada su njihovi ugovori o zakupu štandova prestali vrijediti, tim više što protivnik osiguranja ima pravo izbora s kojim će zakupcima zaključiti ugovore.

S obzirom da odluka Visokog upravnog suda o zakonitosti osporavane Odluke nije od utjecaja na pravozaštitnu funkciju eventualne nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja, jer se u tom upravnom sporu ocjenjuje zakonitost općeg akta jedinice lokalne samouprave, a ne konkretan spor između stranaka, prema ocjeni prvostupanjskog suda nisu ispunjenje zakonske pretpostavke za odlučivanje o prijedlogu za određivanjem privremene mjere. 

Prvostupanjski sud izložio je jasne i neproturječne razloge zbog kojih je odbacio prijedlog za osiguranje privremenom mjerom, iako ga je zbog neispunjenja zakonskih pretpostavki valjalo odbiti, a ne odbaciti. Međutim, kako su protiv prvostupanjskog rješenja žalbu podnijeli samo predlagatelji osiguranja, ne postoje pretpostavke da se pobijano rješenje preinači na način da se prijedlog odbije kao neosnovan jer bi to išlo na štetu predlagatelja osiguranja.     

Sagledavajući izloženo, drugostupanjski sud nalazi da predlagatelji osiguranja nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja, imajući u vidu da je člankom 7. Ugovora o zakupu javne površine propisano da ukoliko zakupac želi produžiti zakup, dužan je najkasnije 15 dana prije isteka ugovorenog roka postaviti pismeni zahtjev za produženje ugovora. 

S obzirom na tu ugovornu odredbu, proizlazi da zakupodavac nije dužan sklopiti ugovore o zakupu, već su zakupci ovlašteni podnijeti pismeni zahtjev za produženje ugovora. Zakupodavac ima pravo odlučiti hoće li produžiti odnos i sklopiti nove ugovore o zakupu. Međutim, Odlukom o određivanju visine zakupnine, nije predviđeno mjesto za postavljanje štandova u Dioklecijanovim podrumima, a ni predlagatelji osiguranja nisu učinili vjerojatnim da na temelju bilo kakvog drugog ugovora ili propisa imaju pravo ostati u zakupnom odnosu u Dioklecijanovim podrumima, iz čega proizlazi da nisu učinili ni vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja. 

Postupak ocjene zakonitosti općeg akta protivnika osiguranja ne utječe na prethodno činjenično utvrđenje jer osporavana Odluka o određivanju visine zakupnine ne sadrži odredbe na temelju kojih bi protivnik osiguranja bio dužan sklopiti ili produžiti ugovore o zakupu. 

Stoga, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako predlagatelji osiguranja nisu učinili vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja, koja se sastoji u držanju u zakupu dijela površine Dioklecijanovih podruma pa tako nije ispunjena zakonska pretpostavka za određivanje osiguranja privremenom mjerom, a nije ni osnovan žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. 

Kako predlagatelji osiguranja nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine, neodlučni su navodi o poduzimanju radnji protivnika osiguranja koje predstavljaju nasilje jer opća pretpostavka za osiguranje je vjerojatnost tražbine, a tek ako je ona ispunjena, potrebno je učiniti vjerojatnim i posebne pretpostavke. U tom smislu, predlagatelji osiguranja nisu učinili vjerojatnim niti da je osiguranje potrebno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive štete, niti navode u čemu bi se takva šteta sastojala. Nisu učinili vjerojatnim ni da je osiguranje potrebno radi sprječavanja nasilja, niti u čemu bi se eventualno nasilje sastojalo', stoji u rješenju suda u Bjelovaru.

Vaša reakcija na temu