Nutjak kod Trilja: Tvrđava koju su nazivali grobnicom jadnika poslanih da je brane
Tvrđave Splitsko-dalmatinske županije Piše: Ivan Alduk

Nutjak kod Trilja: Tvrđava koju su nazivali grobnicom jadnika poslanih da je brane

Dalmatinski portal u suradnji s Turističkom zajednicom Splitsko-dalmatinske županije i konzervatorom Ivanom Aldukom donosi serijal o drevnim utvrdama

Triljski prostor je mjesto gdje Cetina završava svoj mirni tok kroz polje i započinje drugi dio svoga toka, kanjonom do Omiša. Prapovijesne gradine, kao Križina u Vedrinama, Stražbenica na Gardunu, Svalinova gradina u Čaporicama te brojni nalazi, u prvom redu oni iz korita rijeke Cetine, svjedoče o važnosti ovog prostora tijekom najranijih razdoblja ljudske povijesti. Zbog kontrole riječnog prijelaza, ali i znatno šire strateške politike, Rimljani su upravo ovdje tj. na obližnjem Gardunu (Tilurij) u prvim godinama poslije Krista smjestili logor svoje VII. legije. Na Cetini je tada sagrađen i most (Pons Tilurii).



Trilj se u srednjovjekovnim izvorima prvi put spominje početkom 13. stoljeća, a nešto kasnije postaje dio posjeda 'Brodarić' ili 'Triljski brod' u sklopu Cetinske kneževine. Taj je posjed godine 1456. dobio poljički plemić Petar Dražojević, te je prostor do Graduna postao najsjeverniji dio Poljičke kneževine. Tridesetak godina kasnije, točnije između 1482. i 1492. Petrov sin Žarko podigao je kaštel 'Nutjak' kako bi od Turaka branio sjeverni ulaz u Poljica i čuvao most u blizini tvrđave. Osim nekoliko kasnijih 'kula' sačuvanih po poljičkim selima, odnosno bolje građenih i utvrđenih kuća, Nutjak je jedina prava tvrđava u Poljicima. Naime, jedan od članaka Poljičkog statuta izričito je pojedincima zabranjivao gradnju kula i utvrda, ali vremena su postojala sve opasnija, a Žarko Dražojević je kaštel sagradio gotovo na svom posjedu i to upravo za obranu Poljica. U sljedećih nekoliko desetljeća, taj će poljički knez sa svojim stratiotima (lako naoružani konjanici) postati jedan od najistaknutijih hrvatskih velikaša u borbi s Turcima. Čuvši za njegovu utvrdu Nutjak, papa Inocent VIII će 1492. godine za održavanje utvrde namijeniti sredstva sakupljena na određene blagdane prigodom hodočašća vjernika u Klis i Sinj. U isto vrijeme biti će oslobođena i plaćanja poreza u svrhu prikupljanja novca za obranu.  Utvrda će vojvodi Žarku jedno vrijeme služiti i kao baza za upade duboko u turski teritorij. S jednog takvog pohoda morao se ranjen povući u Nutjak.


Dana 15. siječnja 1508. godine,  Žarko Dražojević je s pratnjom jahao prema Sinju noseći pomoć u grad, ali je iza Klisa upao u tursku zasjedu gdje je poginuo u 70. godini života. Pokopan je u splitskoj katedrali, a nad grobom mu je ploča (danas ispred krstionice) gdje je prikazan kao srednjovjekovni vitez-konjanik. Marko Marulić, otac hrvatske književnosti i njegov suvremenik, sastavio mu je epitaf. Još za života Dražojević je Nutjak neprestano nudio na upravljanje Mletačkoj Republici što je ona nevoljko prihvatila, a tvrđava je bila poznata kao 'grobnica onih jadnika koji su tamo za njenu obranu poslani'. Pred sam pad utvrde u njoj će, prema jednoj vijesti, boraviti samo četvorica vojnika koje su Turci, odnosno Martolozi (zloglasni kršćanski plaćenici u turskoj službi), na prijevaru zarobili u trenutku kada su ovi pomagali nekom čovjeku kojega su na putu prema tvrđavi napali vukovi. Turci će Nutjak osvojiti oko 1513. godine i u njemu će jedno vrijeme držati manju vojnu posadu. Već spominjani G. Foscarini zna da utvrda nema topova i da je čuva 20-ak Turaka.


U prvoj polovici 17. stoljeća Nutjak je tvrđava s dizdarom i tridesetak ljudi koji spadaju pod kliški sandžakat i kadiju (suca) u Imotskom. Uz tvrđavu se nalazi i manje naselje dok je u blizini je još nekoliko slabo naseljenih sela i zaselaka. Nutjak su Turci napustili 1685. godine. U narodnoj predaji sačuvana je uspomena na Mamut-agu, posljednjeg turskog gospodara Nutjaka koji je na prijevaru napustio tvrđavu misleći da su kršćani napali utvrdu Čačvinu, pa joj je krenuo u pomoć.


Tvrđava Nutjak je sagrađena nizvodno od Trilja na rubu manje kamenite visoravni koja se uzdiže visoko nad desnom obalom Cetine. Ulaz je na zapadnom bedemu i dodatno je branjen niskim predzidom te puškarnicama sačuvanim na samom bedemu. Iza ulaza je manje dvorište i prolaz kojim se pristupalo u tri prostorije na liticama u južnom i istočnom dijelu tvrđave. Stepenicama se stizalo do prilaza kuli te do ulaza u najveću i glavnu prostoriju u utvrdi. Kružna kula dominira čitavim sklopom i brani ga sa sjeverne (kopnene) strane.


(Do tvrđave se dolazi s ceste Trilj-Bisko, putem kojim se od zaseoka Živaljići oko 15 minuta pješači do ruba kanjona i tvrđave. Obilazak tvrđave je na vlastitu odgovornost.)

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(9683, "");
Pregledaj komentare