Filip Zavadlav, optuženi za trostruko teško ubojstvo u splitskom Varošu, iznenadio je sve danas i iznio svoju obranu. Nije htio odgovarati na pitanja. Tvrdi da nije počinio djelo za koje ga terete, odnosno, da je hicima iz automatske puške 11. siječnja 2020. ubio Marina Bobana, Juricu Torlaka i Marina Ožića Paića.
'Ovdje se izbjegava utvrditi pravi počinitelj. Nejasno je kako je oružje nabavljeno. Dok se to ne razjasni, ne može se nastaviti postupak, ne možemo se igrati gluhih telefona. Točno je da sam ja oko Nove godine pucao iz zabave iz raznog vatrenog oružja na različitim lokacijama, ali to nije isto oružje kao u ovom slučaju.
Došlo je do sveopće zablude pa je veliki broj ljudi uvjeren da sam ja napravio ovo samo zato što su to vidjeli na televiziji. Pa i ja sam povjerovao u to. Medijska propaganda je dovela do toga da se prihvati da sam ja počinitelj djela, a što ja tu mogu? Ne mogu ljude razuvjeravat ponaosob da to nisam ja. Tko će meni vjerovati kada je to razmišljanje toliko zapeklo?
Inkriminirani događaj zbio se u blizini mog mjesta stanovanja, na ulicama kojima sam svakodnevno prolazio i to je jedino što mene veže za ovaj događaj. Ljudi su me podsvjesno zapamtili i zdravo za gotovo zaključili da sam ja pucao jer su im mediji to tako servirali. Evo i svjedok je danas rekao da ja ne bih ni mrava zgazio. Pitajte stradale tko ih je ubio. Imate dokaze pa će te vidjeti da nisam ja. Svjedoci su rekli da su vidjeli nekog drugog', kazao je Zavadlav.
U svom polusatnom izlaganju više je puta spominjao glasove u glavi i momke koji ga progone.
'Htjeli su me ubiti. Znali su gdje živim ja i moja obitelj pa sam pokušao pronaći stan na novoj lokaciji. Dulje vrijeme živio sam u velikom strahu. Koji put osjećao bih kako ću propasti kroz krevet. Mislio sam u hodu riješiti problem i da će proći ako se bavim fizičkom aktivnošću. Odlazak doktoru nije mi se činio kao prihvatljiva opcija. Bio sam protiv tableta.
Jednom sam zalutao i zaboravio gdje sam parkirao. Nisam znao tko je dobio predsjedničke izbore. Panično sam ušao u autobus, vozač mi je rekao da se s dolarima ne može kupiti karta. Išao sam na šišanje računajući da će glasovi prestati, ali frizura nije valjala.
Tražio sam društvo jer bi tada glasovi bili manje invazivni. Kada bi se družio s ljudima, osjećao bih se sigurnije', naveo je Zavadlav.
Imao je pravu maniju proganjanja. Bio je uvjeren da ga žele otrovati pa više ništa nije jeo osim meda kojeg je uzimao u Solinu. Prestao je gledati i televiziju, tvrdi i da je jedna žena bacila na njega magiju.
'Netko mi je postavio skrivene mikrokamere u sobu. Kroz prozor sam čuo glasove kako drugi spletkare i planiraju da me otruju. Osobe na televiziji emitirale su posebne pokrete koji imaju značenje za mene. Tako su mi prijetili partneri bivše djevojke, a čuo sam i glas bake koja me nagovarala na suicid. U zatvoru ni dan danas ne gledam TV jer voditelji gestikuliraju prema meni. Najprije sam čuo glasove koje sam poznavao, a onda i glasove koje ne poznajem. Nisam ih htio poslušati.
Cijeli svijet se urotio protiv mene iz ljubomore. Htjeli su me otrovati pa više ništa nisam jeo osim meda provjerenog pčelara iz Solina. Mislio sam da će mi od meda biti bolje. Šetao sam noću po Marjanu računajući da ću izbjeći sudbini, čak sam se i kupao noću ne bi li mi bilo bolje. Osjećao sam strah od straha. Ljudi bi se distancirali od mene kada bi čuli moja razmišljanja.
Nisam mogao zaspati kada bih legao. Vidio bih bljeskove i vampire, a preko dana ratna zbivanja i neprijateljske vojnike na konjima kako me napadaju. Sugerirali su mi da idem kod doktora. Shvatio sam da sam vojnik koji je prije 150 godina poslan na tajnu misiju. Sprječavao sam globalni sukob da svijet pretvorim u bolje mjesto. I dalje mislim da će se dogoditi velika katastrofa. Bilo mi je bolje kada bih razgovarao sam sa sobom. Djevojka me začarala pod optužbom da sam je prevario, a ja sam došao do zaključka da sam božji čarobnjak', kazao je Zavadlav.
Požalio se kako je izgubio radnu sposobnost, djevojku i prijatelje.
'Mislio sam da sam proklet i da me žele spriječiti u tajnoj misiji koja mi je povjerena. Otišao sam do obiteljske doktorice koja mi je dala tablete koje su bile posebno otrovane za mene. Mislim da ona ima psihičkih problema. Cijeli svijet se urotio protiv mene s doktorima. U zatvorskoj bolnici sam bio žrtva nesavjesnog liječenja. Krivotvore nalaze i iznuđuju iskaze, a tamo radi i doktor koji je ubio vlastitu ženu.
Sada se osjećam bolje u zatvoru. Ne trebaju mi tablete. Pretvaram se da ih popijem, a bacim ih u WC. Po zatvoru sam se morao i tući sa zatvorenicima koji su bili bliski s ove tri crkotine', kazao je Zavadlav.
Sutkinja Višnja Strinić upozorila ga je na rječnik.
'Možete sve reći, ali postoje granice', kazala je.
'Da je njih netko upozorio ovako, ne bi danas bili ovdje', prokomentirao je Zavadlav.
'Nisam kriv za ovo. Ako netko meni garantira da se ovakve stvari više neće događati, spreman sam se žrtvovati za bolje društvo. Želim da se iz ovog slučaja izvuče pouka kako se ovakve stvari ne bi više događale. Nisam kriv, tražim da me se oslobodi i nominira za Nobelovu nagradu za mir. Ako je moja krivnja što sam živ, osudite me na 50 godina', kazao je Zavadlav.