OBRAT U ZAGREBU Splitska obala ne mora vratiti na posao bivšeg zamjenika direktora, viši sud pobio nepravomoćnu presudu iz Splita

Zagrebački Županijski sud preinačio je presudu Općinskog suda u Splitu te odbio tužbu bivšeg zamjenika direktora Splitske obale Joška Siriščevića za povratak na posao. Splitski sud dao mu je za pravo i usvojio tužbu, no viši sud donio je posve drugačiju odluku usvojivši žalbu Splitske obale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

Siriščević je dobio otkaz početkom 2022. jer je ukinuto njegovo radno mjesto. Novi Pravilnik je objavljen 19. siječnja, stupio je na snagu osam dana kasnije, a tek naknadno, sredinom veljače, objavljeni su i prilozi za Pravilnik. Siriščević je smatrao da je odluka o otkazu nezakonita jer nije donesena u skladu s važećim Pravilnikom i jer su tek naknadno doneseni prilozi bez kojih Pravilnik nije potpun i zakonit. Smatra i da je došlo do greške u prilogu broj 2. jer su definirana mjesta unutar pravne službe koja je ukinuta novim Pravilnikom. 

Siriščević drži i da je do izmjena Pravilnika došlo, ne s ciljem racionalizacije poslovanja, već isključivo da se njemu da otkaz. Spori i da nije postojalo slobodno radno mjesto koje mu je moglo biti ponuđeno. Podsjetio je kako je na posao na pola radnog vremena vraćena umirovljenica koja je inače već radila posao rukovoditelja stručnih službi. Drži da je to radno mjesto trebalo biti njemu ponuđeno. 

Zagrebački sud odbio je ove argumente. Naime, smatraju da Pravilnik nije nezakonit zbog neisticanja priloga, a nije im od značaja ni priča o koeficijentima za ukinutu pravnu službu. 

'Tužitelj ne tvrdi, niti proizlazi iz provedenih dokaza da bi bio pokrenut sudski postupak radi proglašenja ništetnim Pravilnika ili pojedinih njegovih odredbi. Okolnost da je Pravilnik stupio na snagu osam dana od objavljivanja priloga, odnosno, prije donošenja odluke o otkazu, ne bi sama po sebi utjecala na zakonitost otkaza imajući u vidu nespornu činjenicu da je Pravilnik zakonit, da je u svakom slučaju stupio na snagu i da je radno mjesto tužitelja ukinuto', navodi zagrebački sud u obrazloženju svoje odluke. 

Direktor Splitske obale Marijan Ciprijan usmeno je obavijestio Siriščevića o ukidanju radnog mjesta, ponudio mu je drugo, nedefinirano radno mjesto s upola manjom plaćom, koju on nije prihvatio. Ciprijan je tu ponudu opozvao naknadno te je Siriščeviću ponudio sporazumni raskid ugovora o radu uz znatno veći iznos otpremnine, no on je ponudu odbio nakon čega mu je uručena odluka o otkazu. 

Splitski sud odluku o otkazu ocijenio je nedopuštenom uz obrazloženje da nije bilo valjanih razloga za racionalizacijom i ukidanjem radnog mjesta. Zaključeno je i kako je Siriščeviću trebalo biti ponuđeno drugo odgovarajuće radno mjesto kakvih je zasigurno bilo. Stav je suda da je trebao biti raspoređen na radno mjesto rukovoditelja stručnih službi jer bi zasigurno, moguće uz dodatnu edukaciju, poslove mogao obavljati s uspjehom. Sud se priklonio tvrdnji tužitelja da je donošenje sporne odluke o otkazu bilo uvjetovano namjerom da mu se da otkaz, a ne racionalizacijom poslovanja. 

Evo što kaže zagrebački sud. 

'Odluka suda prvog stupnja temelji se na pogrešnom pravnom shvaćanju, a uz to i pogrešnim zaključcima o nepostojanju valjanih razloga za racionalizacijom i mogućnosti raspoređivanja na drugo odgovarajuće radno mjesto. Protivno načelno pravilnom stavu o autonomnom pravu poslodavca da organizira proces rada i sistematizaciju poslova, sud daljnjom argumentacijom opovrgava pravo tuženika da samostalno donosi takve poslovne odluke zaključujući da u trenutku donošenja sporne odluke nije bilo valjanih razloga za racionalizaciju, već je cilj bio otkazivanje ugovora o radu tužitelju. 

Ovakav zaključak proturječi činjenicama da je tuženik u listopadu 2021. izgubio pravo na naknadu vezova na Zapadnoj obali, od čega je ostvarivao oko 4,5 milijuna kuna po iskazu direktora Marijana Ciprijana, odnosno, 5 milijuna kuna godišnje po iskazu svjedok Igora Stanišića, bivšeg predsjednika Gradskog vijeća Splita. Rješenjem Carinske uprave od 10. svibnja 2021. tuženiku je naloženo plaćanje naknade za obavljanje djelatnosti bez koncesije u iznosu od 6,1 milijun kuna. 

Osim radnog mjesta tužitelja izmjenom sistematizacije ukinuta su i druga radna mjesta, svim radnicima smanjena je plaća za pet posto, a ponuđen im je i odlazak u mirovinu uz stimulativnu otpremninu kako bi se smanjio broj radnika. 

Sve ove činjenice, neovisno o iskazima pojedinih svjedoka o dobrom poslovanju i dobiti od 13 milijuna kuna, ukazuju da su za tuženika početkom 2022. bili potpuno izvjesni značajni financijski gubici. Dobit je pala na 867 tisuća kuna. Stoga je imao logičan i razuman razlog za racionalizaciju poslovanja koja je provedena raznim mjerama. 

Proizvoljan je i zaključak suda da je tuženik zasigurno imao odgovarajućih radnih mjesta koje je trebao i mogao ponuditi tužitelju. Nejasno je koja su to radna mjesta, budući da i sam tužitelj ukazuje samo na radno mjesto rukovoditelja stručnih službi. Međutim, nesporno je da u vrijeme odluke o otkazu ono nije bilo slobodno jer je te poslove obavljala radnica koja je prethodno stupila u mirovinu, ali je upravo ona te poslove godinama obavljala te je upravo zbog toga bila pozvana kako bi radom na pola radnog vremena bila ostvarena ušteda. Stoga proizlazi da tuženik nije imao drugo odgovarajuće radno mjesto s punim radnim vremenom koje bi mogao i trebao ponuditi tužitelju. 

Zbog toga su neodlučni također proizvoljni zaključci suda da bi tužitelj zasigurno, makar i uz dodatnu edukaciju, mogao uspješno obavljati poslove rukovoditelja stručnih službi s obzirom na stručnu spremu. Direktor je istaknuo da tužitelj nema iskustva u obavljanju poslova kao što su rebalans proračuna, vođenje cjelokupne stručne službe, plan poslovanja, usklađenje rada svih službi s pozitivnim propisima. 

Imajući u vidu izložene činjenice, proizlazi da je tuženik imao opravdan razlog za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu. Kako nije imao odgovarajuće slobodno radno mjesto koje bi ponudio tužitelju, ponudio mu je sporazumni raskid uz isplatu otpremnine. Budući da to nije prihvatio, odluka o otkazu je dopuštena. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti njegov tužbeni zahtjev kao neosnovan.'