Odgovor Pauletiću: Roberte, skoncentriraj se

Robert Pauletić, rekli smo već, krenuo je u vrlo neobičnu predizbornu kampanju. Premda je njegov lik medijski već temeljito ispoliran, prije svega zahvaljujući nevjerojatnoj blagonaklonosti Slobodne Dalmacije koja ga je uzdigla do razine renesansnog bića i hodajućeg mecene svjetske klase, čovjek još uvijek ne umije primiti ni najbezazleniju kritiku. Bogme bismo se dobro proveli s njim u Banovini.

Pa je stao lamatati odvjetničkom batinom i prijetiti sudskim procesima, ultimativno zahtijevajući ispravke ispravnog i isprike zbog neporecive istine. Kad je u jedinoj dnevnoj novini već isposlovao zabranu komentiranja bilo kojeg teksta u kojemu se njegovo ime makar ovlaš spominje, valjda mu je blesavo da postoji medij koji ga ne tretira kao božanstvo.

'Nedavno sam odučio zatražiti onih famoznih uhljebaških '6 +6' od države, ali ne za sebe, nego zato da proslijedim novac u humanitarne svrhe. Nije mi još ni odobren taj '6 + 6', a već sam uplatio kompletnu plaću mladom Slavoncu koji je odrastao u Dječjem domu Klasje u Osijeku', zborit će Pauletić ovog vikenda, samo nekoliko sati prije nego što će Dalmatinskom portalu uputiti svoj 'ispravak brojnih neistina'.

Čovjek bi zaključio da je došlo do kratkog spoja i da ga se greškom optužilo za uhljebništvo, ali ne, evo teksta zbog kojega prijeti pravosudnim bičevanjem:

'Opet na stranicama Slobodne Dalmacije, javno se pohvalio da je jednom Slavoncu poklonio jednu svoju plaću - odnosno, skoro 18 tisuća kuna. Slikao se s čovjekom, pa čak i objavio megafaksimil uplatnice. A još smo doznali i da se radi o lovi koju je primio po famoznom '6 plus 6' pravilu, odnosno onoj koju ubire punih pola godine nakon što je otišao s mjesta pomoćnika ministra. Od hvalisanja poklonjenom plaćom jadnije je jedino hvalisanje poklonjenom plaćom koju nisi ni zaradio.'

Tehnikalijama oko razlika između Denisa Kuljiša i (u ovom slučaju) oglasne ploče zvane Slobodna Dalmacija ne treba se zamarati jer u tehnikalijama se ne nalazi bit problema, pa se tako ne moramo ni baviti ispitivanjem kako je novina došla do četiri godine stare fotografije koju je jedan anonimac iz Osijeka snimio prije četiri godine. Suha činjenica govori da je dan nakon objave kandidature Roberta Pauletića za gradonačelnika Splita preko cijele stranice objavljen panegirik u obliku fingiranog intervjua, u kojemu nam se servira gotovo pa knjigovodstveni izvještaj njegovih humanitarnih pothvata.

Neki skromniji ljudi davno su zaključili da 'onaj tko priznanje traži, ne zaslužuje ga, a onaj tko ga zaslužuje - nije mu potrebno'. U ovom slučaju, međutim, iz nekog razloga gradonačelnički kandidat za javnim aplauzom jednostavno vapi - što bi se moglo zaključiti iz letimičnog pogleda na faksimil uplatnice za doniranih 18 tisuća kuna, razvaljen preko pola stranice uz pripadajući, manje-više suvišan tekst.

Tu se, doduše, možda zbilja ne radi o tehnikalijama, nego o čistom stilu - jednako kao kada je tadašnji zamjenik ministra turizma Robert Pauletić (zamjenik, a ne pomoćnik, isprika na stravičnom lapsusu) u novine servirao dramatične prizore prerezanih službenih kartica. Ili su možda i novinari i na njih nabasali čudesnom igrom slučaja? Da ne govorimo o njegovoj fotografiji u snježnobijelom odijelu, snimljenoj u ozbiljnoj pozi na vlastitom vjenčanju, kojom je ilustriran jedan od prigodnih intervjua.

Uglavnom, rekli smo, Pauletićeva kampanja vodi se u prilično neobičnom tonu, tako da smo ovog vikenda na njegovu facu nabasali čak i u (njegovoj) križaljci u istoj novini. Da, njegovoj križaljci, koliko god gospodin kandidat suhim pravničkim rječnikom objašnjavao da ondje 'nema više nikakvu uredničku ulogu'. To možda i jest istina, no i dalje ne poništava činjenicu da je u tvrtki 'Sfinga Art' jedini član društva - dakle, vlasnik - upravo stanoviti Robert Pauletić. Odnosno da je križaljka i dalje njegova i ničija više, što je lako provjerljivo u registru zvanom 'Poslovna Hrvatska'.

Na treću i ujedno posljednju u nizu navodnih 'brojnih neistina', onu da je u kampanju krenuo okružen ljutom desnicom, a istovremeno objavio da računa na glasove ljevičara, ipak treba gledati kao na suštu tehnikaliju. Činjenično točnu, naravno, osim ako su Marko Skejo i Igor Štimac u međuvremenu doživjeli metamorfozu, ako se Sjemenište pretvorilo u leglo anarhista i ako je Ljubo Ćesić rečeni Rojs krenuo obrnutim putem od Zdravka Tomca, dok je udruga 72. bojne Vojne policije skinula maske i otkrila da je cijelo vrijeme teškom mukom skrivala činjenicu da je sastavljena od pripadnika Crvenih brigada. Dakle, Robert Pauletić je prvu video objavu svoje kandidature izrekao upravo na tom skupu, izgovorivši rečenicu da očekuje glasove lijevih birača.
Sve je to vrlo legitimno, dapače, no ni u najnategnutijoj premetaljci ne bi se moglo preobraziti u neistinu, a kamoli u 'tešku uvredu i napad na ugled'. Robert Pauletić ponešto zna o načinu na koji se takve stvari šire putem medija i stoga bi bilo dobro da se, za početak, malo bolje skoncentrira. Glupo je bacati vrijeme i novac na odvjetnike.