Oldtimer klub Imotski podiže spomenik Mercedesu u čast svih gastarbajtera

Jedna od prvih asocijacija koja se veže uz Imotski i Imoćane svakako je Mercedes. Bio je to, a i još uvijek jest, simbol uspjeha svih gastarbajtera koji su odlazili u Njemačku trbuhom za kruhom, a nakon života provedenog radeći u tuđoj zemlji kući su se vraćali s Mercedesom. 

- Moj pokojni ćaća je jedno ovakvo auto dotra. Još je živo, još je u nas. U to vrijeme kad si imao ovakav auto moga si birat curu, moga si birat kuma, imao si proboj gdje hoćeš… Tada je bilo teškog siromaštva i cijelo selo bi trčalo da vidi to auto kad bi naši dolazili doma – priča nam Ivan Topić zvani Nota, predsjednik Oldtimer kluba Imotski čiji su članovi odlučili kod starog autobusnog kolodvora podignuti spomenik obožavanom Mercedesu u čast svih gastarbajtera.

Idejno rješenje, kaže Nota, imaju. 

- Napravit ćemo Mercedes u prirodnoj veličini, fontanu i četiri klupe. Kontaktirali smo s Mercedesom i njima se ideja svidjela. Raspisan je natječaj, imamo već neke ponude, a Mercedes još čeka da vidi je li to - to. Bit će izrađen od posebnog betona koji može podnijeti niske zimske i visoke ljetne temperature – opisuje Nota.

Vjeruje da će s realizacijom krenuti iza Božića i da će spomenik biti završen do ljeta kada planiraju okupiti 1001 Mercedes na jednom mjestu i tako ući u Guinnessovu knjigu rekorda. 

Najavu izgradnje spomenika nisu svi Imoćani oduševljeno prihvatili.

- Kritičari govore: 'Šta će vam to, šta će vam ono?'. Ali, ja uvik pitam: 'Šta će lipoj curi lipa majica?' Nek' nosi, nek' stoji tu, nek' se ljudi slikaju, nek' on simbolizira nas. Mi u Imotskom nemamo niti jedan suvenir. Bit će Mercedes, ako Bog da, prvi! – najavljuje Nota koji je i sam 20 godina živio i radio u Njemačkoj.

Osim toga, priča da su u pregovorima s Mercedesom o pokretanju nekog manjeg pogona u Imotskom. Ideja je da obrtnička škola u suradnji s Mercedesom školuje stručnjake koji će raditi na proizvodnji dijelova.

- Kontaktirali smo s njima i kazali su nam da nije nikakav problem ako mi možemo napraviti infrastrukturu. A, mi to možemo - otkriva on. 

Oldtimer klub Imotski ima 150 članova koji zajedno imaju četristotinjak automobila, Nisu svi Mercedesi, ali većina jest. Sam Nota ima deset komada. Neke vozi on, neke voze ukućani, a neke iznajmljuje. Starijim primjercima cijena, tvrdi, samo raste.

- Imotski je najveće utočište starih Mercedesa. Tu nema kuće da nema tri, četiri Mercedesa. Od mojih mi je najdraži jedan puch kabrio iz 1979., džip, jedinstven primjerak, najstariji na svijetu. Njemu cijena galopira i ni u jednom trenutku ne staje rasti. Sada bi ga mogao prodati za 300 tisuća kuna, a platio sam ga desetak tisuća – kaže Nota i iznosi podatak da od 20.000 registriranih vozila u Imotskoj krajini ima čak 13.000 Mercedesa.

Među najvrjednijim autima klubu izdvaja dva 'pontona'  kojima cijena može doći i do milijun i pol kuna.

- U cijeloj Hrvatskoj ih je samo pet. Najstarija vozila smo uglavnom iznajmljivali za vjenčanja, ali nam se sada dogodio turistički boom, pa ih sve više iznajmljujemo turistima. Svak tko dođe u Imotski hoće vozit Mercedes, a mogu oni donijeti i tisuću kuna dnevnicu  - otkriva on.

U članove kluba ubrajaju se i njihove žene koje putuju s njima po skupovima.

- Ima žena koliko i nas muških, ali ja imam samo jednu ženu. To je najbolja žena na svijetu. Bila je časna, još čuva uniformu u ormaru, ali mislim da neće bit ništa od toga... već joj je i okračala - smije se Nota koji je nadimak dobio jer je antitalent za glazbu.

- Bili smo u Nikšiću, Crnoj Gori, Zadru, Splitu, Makarskoj, Livnu, Širokom… Gdje god je skup mi idemo – nabraja Svetlana Perkušić koja se sa suprugom Mirkom iz Druma prije sedam godina vratila iz Švicarske.

Oni imaju Mercedes iz 1950. godine, a njihov je limeni ljubimac prvi auto koji je prošao kroz tunel Sv. Ilija. U svom 60-godišnjem životu prešao je tek 83.000 kilometara.

- Bilo je to auto u familiji jednog Švicarca koji je imao 84 godine kada je umro, a njegova djeca to nisu vozila. Kupio sam ga kada sam otišao u mirovinu za 14.800 švicarskih franaka, ovdje sam uložio još nekih 10.000 eura, a on danas vrijedi 50.000. Ali, ne bih ga prodao, imam unuka kojem je sad pet godina, njemu ću ga ostaviti – kaže Mirko koji je u životu vozio i druga auta, ali niti jedan, kaže, nije kao Mercedes koji je bio prvi automobil na kojem je položio vozački ispit.

Svetlana je zaljubljenica u Mercedese, redovito putuje sa suprugom, ali samo kao suvozačica.

- Žao mi je što ne vozim, ali sam imala povredu na radu pa ne mogu - počinje ona.

- Meni je drago što ne vozi. Ovako ne može za mnom – ubacuje se Mirko. 

Na pitanje je su li ih njihovi 'starci' ostavili na cesti uglas odgovaraju da nisu.

- Nije bilo čak ni nekih naznaka da bi mogao, nije ni pokušao. To je Mercedes – razdragano će Mirko.

Zbog čega je Mercedes omiljeni automobil u Imotskoj krajini objašnjava Marijan Gudelj, vlasnik Mercedesa iz 1974. koji čeka papire za registraciju.

- Bilo ih je zgodno za održavati jer su se dijelovi lako nabavljali iz Njemačke. Uvijek je netko imao prijatelja, rođaka, nekoga. Osim toga, to se auto nije ni kvarilo. Ova stara auta su takva da možemo sad sjesti u njega, naliti goriva, ponijeti sa sobom kliješta i malo žice ako bi se slučajno štagod dogodilo. Istini za volju, možda ne bi na odredište došli ovako brzo kao s ovim novim, ali bi razgledali malo panoramu – priča Gudelj koji za sebe kaže da je u životu vozio sve osim aviona i da se Mercedesu vraća baš zato što je jednostavan.

- Meni ni zet ne može biti ako ne vozi Mercedes. Ja ga u kuću neću primiti. Uvjet je uvjet! – dobacuje Nota, a na pitanje ima li i on takav uvjet Gudelj odgovara da nema.

- Moj zet vozi BMW-a, druga ćer je u Londonu. A, ne mogu ja na to utjecati, ali zato sin vozi Mercedes i on će sigurno ostati na tom izboru – vjeruje Gudelj.

U njihovom klubu postoje pravila koja se, kaže Nota, oslanjaju na Rimsko pravo.

- Ne smije se ružno pričati u klubu, ne smije se pričati protiv članova, ne smije se baviti politikom,… Mi smo svi dobrovoljni darivatelji krvi, podržavamo sve humanitarne akcije, kulturno-umjetnička društva,… Član sam HDZ-a i ne bježim od toga, ali mi u klubu nemamo politike, imamo Srba i Muslimana i svi su dobrodošli – zaključuje Nota.