OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA ZA TORCIDU I BBB: 'Policija privodila sve po redu, jedini kriterij je bio: 'Zašto bježiš ako nisi kriv'
Sudilo se za incident u Otočcu iz travnja 2014. godine
Igor Njegovanović, sudac Općinskog suda u Gospiću, nepravomoćno je oslobodio 42 pripadnika Torcide i BBB-a optužbe da su 16. travnja 2014. na čvoru Otočac tijekom putovanja na susrete, koji su tog dana održavali u Splitu između Splita i Dinama te u Zagrebu između Hajduka i Hrvatskog dragovoljca, sudjelovali u fizičkom obračunu u kojem su dvije osobe zadobile teške tjelesne ozljede te je oštećeno više vozila.
Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću podiglo je u ožujku 2015. optužnicu protiv 76 optuženika za kaznena djela sudjelovanja u tučnjavi i uništavanja stvari na športskom natjecanju. Optužnica je potvrđena koncem 2018., a na suđenju u svibnju 2022. pojavilo se 42 od 76 optuženika pa je postupak razdvojen radi ekonomičnosti, kao i zbog toga što oni koji su došli do suda 'imaju pravo da se što prije odluči o njihovoj kaznenoj odgovornosti.'
Svi su izjavili kako se ne smatraju krivima te su osporili imovinsko-pravni zahtjev Croatia osiguranja od 48 tisuća kuna. Oslobođeni su jer u postupku nije nedvojbeno dokazano da su počinili djela koja im se stavljaju na teret, odnosno, ostalo je nedokazano, i to u odnosu na svakog od suoptuženika, aktivno sudjelovanje u tučnjavi, stoji u presudi.
Snimke nadzornih kamera bile su takve kvalitete da nisu omogućile identificiranje osoba. Policajci su kazali da su priveli navijače koje su zatekli, no nisu mogli navesti što je konkretno svatko od njih radio. Jedan, koji je stigao s ophodnjom kada je sukob već bio završen, rekao je da im je kriterij za procjenu da li je netko pripadnik navijačke skupine bio sljedeći: 'Zašto bježiš ako nisi ništa počinio'. To je bilo dovoljno za privođenje. Priveli su sve pa su tek potom, kriminalističkim istraživanjem, pokušali utvrditi tko je osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela, navodi u obrazloženju presude sudac Njegovanović.
'Činjenice da su se svi suoptuženici našli na mjestu događaja kada je sukob završio te da su svi pripadnici jedne od dviju navijačkih skupina uključenih u sukob, mogu biti dostatne za zaključak o osnovanoj sumnji, ali te činjenice, uz činjenice da su neki od optuženika bili ozlijeđeni i da su se nakon sukoba nastojali udaljiti s mjesta događaja, po svojoj kvaliteti, značaju i uzajamnoj povezanosti nisu takve dokazne snage da bi s potrebnom izvjesnošću upućivale na suoptuženike kao počinitelje kaznenog djela. Posve je moguće i zamislivo da i oni optuženici, koji su zadobili ozljede, nisu sudjelovali u sukobu, već su bili napadnuti ili u sukob uvučeni protiv vlastite volje.
Optužba je bila dužna dokazati na koji je to način svaki od sudionika tučnjave sudjelovao u tučnjavi i je li u njoj uopće sudjelovao ili se zatekao na njezinom poprištu. Sve je to ovdje izostalo, već se u optužnom aktu sve optuženike tretira kao pripadnike dviju jedinstvenih skupina koji svi pokazuju istu jedinstvenu volju da sudjeluju u sukobu.
Okolnost da su njih devetorica uredno parkirali svoja vozila na zaustavnu traku i da su iz vozila svojevoljno izašli, a da nitko od njih nije o predstojećem napadu obavijestio policiju, nije dovoljna za zaključak da su htjeli sukob i da su sudjelovali u tučnjavi. Životno i logično je naveo optuženik da njegov kombi nije imao drugog izbora nego zaustaviti se jer bi u protivnom pregazio ljude na autocesti.
U takvoj, opasnoj situaciji, zaključivati da bi nepozivanje policije značilo volju da se sudjeluje u tučnjavi, ili da bi uočavanje pripadnika protivničke navijačke skupine na udaljenosti od 300 metara ostavljalo manevarski prostor da se postupi drugačije, protivno je pravilima općeg ljudskog iskustva jer je životno i logično da se u takvim situacijama prvenstveno misli na spašavanje vlastite glave, a vrlo je upitno bi li se i ona mogla spasiti da su optuženici ostali u svojim vozilima.
Činjenica da su neki od navijača pobjegli s mjesta događaja, probijajući pri tom i izlaznu rampu s autoceste, nije dovoljna za stvaranje zaključka o svim suoptuženicima kao sudionicima tučnjave navijača. Nije bilo moguće utvrditi koji su se to točno suoptuženici udaljili na opisani način, ali čak i da je utvrđen njihov identitet, to još ništa ne govori o sudjelovanju u tučnjavi jer su se i oni navijači, koji nisu u njoj sudjelovali, imali razloga udaljiti se i izbjeći neugodnosti.
Nema nijednog dokaza koji bi upućivao na optuženike kao osobe koje su razbijale automobile, to ne proizlazi niti iz zapisnika o očevidu, ni iskaza svjedoka, niti iz snimki nadzornih kamera koje su loše razlučivosti, a koje ni ne prikazuju sam čin udaranja po vozilima. Stoga sud nije imao drugog izbora nego osloboditi suoptuženike i za kazneno djelo uništavanja stvari', stoji u presudi suca Njegovanovića.
