Načelnik Općine Seget, Ivo Sorić (HDZ), ne daje izjave medijima o računima za ručkove koje je godinama potpisivao kao pročelnik ili o nepravilnostima u Općini - ali zato za govornicom recitira vlastite pjesme?!
Na lokalnoj manifestaciji, samo nekoliko dana nakon svjedočenja na zagrebačkom Županijskom sudu, stao je pred mikrofon, pohvalio događanje i, vođen pjesničkim nadahnućem, zaneseno izrecitirao stihove koje je, kako kaže, napisao večer prije.
Jer kada je riječ o umjetničkom izražavanju, Sorić je izuzetno razgovorljiv. No kad su u pitanju odgovori o trošenju javnog novca - slušalica se prekida, mobitel ostaje nijem, a izjave izostaju.
Prošlog tjedna, na suđenju bivšem načelniku Vinku Zulimu, dugogodišnjem HDZ-ovom prvom čovjeku Segeta, Sorić je ipak morao govoriti - kao svjedok.
Podsjećamo, Zulima USKOK tereti za zloporabu položaja i ovlasti, jer je između 2016. i 2018. godine iz općinske blagajne podmirivao privatna čašćenja u lokalnim restoranima. Prema optužnici, potrošio je ukupno 40.864 eura javnih sredstava. A tko je te račune potpisivao? Upravo Ivo Sorić, tada pročelnik jedinstvenog upravnog odjela, koji u tome - kako se čini - nije vidio ništa sporno.
Kada novinari pokušaju dobiti komentar o takvim i drugim 'spornim' događanjima, Sorić se ne javlja. Ali kad je riječ o njegovim pjesmama, spremno dijeli i detalje o nastanku strofa. Štoviše, priznao je da je u ovom mandatu tek počeo pisati pjesme.
- Inspirira me trenutak, događaj... Pjesmu koju ste čuli napisao sam u zadnji tren. Sinoć oko ponoći sam sjeo, razmislio nekoliko minuta i zapisao je. Imam i nekoliko pjesama posvećenih ljudima koji su preminuli - rekao je Sorić s ozbiljnošću pravog pjesnika, pa otkrio i kako planira jednu od njih posebno uokviriti i pokloniti, nadajući se da će to uspjeti, unatoč svim obvezama i opterećenjima općinskog načelnika.
Dok se javni novac preispituje na sudu, a građani traže odgovornost, načelnik izbjegava novinare, ali ne i mikrofone - kad je riječ o vlastitim stihovima. Ne znoji se zbog pitanja, već zbog pjesničke inspiracije.
Selo gori, a baba se češlja...